Dok smo bili djeca često smo ih viđali, vjerojatno je razlog tome što smo više bili u njihovoj ravni, odnosno ležali u travi. Veselila nas je pomisao kako će s njezinim letom s našeg prsta, bubamara u povratku donijeti pismo, poruku vesele i ugodne naravi. Bubamare i danas lete, ali se čini kao da ih je manje nego ikada.

Čini se kako taj oku ugodan kukac budi tople osjećaje u svima nama, a danas znamo kako je to ustvari veoma koristan kukac za eko sustav u kojemu djeluje.

Farme bubamara

Bubamare ili božje ovčice žive posvuda po svijetu, osim na Arktiku i Antarktiku. Ipak, najrasprostranjenije su u umjerenim klimatskim pojasevima. Bubamare doslovno obožavaju zapuštene vrtove, koji su zaštićeni od jakih vjetrova. Također, vole neobrađena polja, jer su takva mjesta bogat izvor njihove osnovne hrane, a to su biljne uši.

Koliku nam korist donose bubamare spoznali su mnogi, tako da unatrag desetak godina postoje farme na kojima se uzgajaju. Osnovna je nakana tih farmi uzgoj na potpuno prirodan i zaštićen način. Tako se stvara pouzdan prirodni, odnosno ekološki način za eliminaciju biljnih uši.

Bubamare na ekološki način štite vaš vrt

Bubamare su veoma nalik jedna drugoj. Samo u Europi postoji preko stotinu vrsta. Kod nas je najčešće prisutna sedamtočkasta bubamara (lat. Coccinella septempunctata), a njezina je veličina je od 0.8 do 18 milimetara.

Odrasla sedamtočkasta bubamara u prosjeku pojede trideset do četrdeset grinja na dan, devedeset odraslih štitastih uši i do tri stotine ličinki štitastih uši.

Ličinke bubamare, čiji razvoj traje od tri do pet tjedana, dnevno pojedu dvadeset do trideset lisnih ušiju. Bubamare cijelo proljeće i ljeto žive na lišću zelenih biljaka, a zimu provode ispod suhe kore drveća.

Zanimljiv je način na koji se bubamara brani kada je u opasnosti. Brani se refleksnim krvarenjem, to jest ispušta krv, odnosno hemolimfu iz nožnih zglobova. Ta “krv” sadrži vrlo neugodnu tvar kokcinelin, koja odbija većinu ptica i mrava.

Lisne uši koje su osnovna hrana bubamara se jako sporo kreću i ne mogu se braniti. Tako da bubamari nisu potrebne posebne lovačke vještine kako bi ih ulovila. Treba napomenuti kako jedna odrasla bubamara tijekom svog života pojede oko 3000 lisnih uši, a dok je u stadiju ličinke pojede i do 600 biljnih uši.

Zato kada ju vidite da je sletjela negdje gdje nema zelenila, nježno ju podignite, pružite prste ka nebu i gledajte kako leti. Sigurno će se vrati s lijepom porukom za vas.