Bubamare, ti mali šareni letači koji su nas kao djecu oduševljavali svojim letom s naših prstiju, danas su postali nepravedno zanemareni čuvari ekosustava. Čini se da ih je manje nego ikada, ali u stvarnosti, ovi kukci obavljaju ključnu ulogu u očuvanju ravnoteže prirode. Otkrijmo nekoliko manje poznatih činjenica o bubamarama koje ih čine još zanimljivijima.
Bubamare su prava raznolika obitelj s više od stotinu vrsta samo u Europi, dok je globalni broj vrsta oko 5000. Sedamtočkasta bubamara, poznata i kao Coccinella septempunctata, najčešća je vrsta u našem kraju. Njezina je veličina od 0,8 do 18 milimetara.
Bubamare na ekološki način štite vaš vrt
Ličinke bubamare, čiji razvoj traje od tri do pet tjedana, dnevno pojedu i dvadeset do trideset lisnih ušiju čime pridonose prirodnoj kontroli štetnika u biljnom svijetu. Lisne uši koje su osnovna hrana bubamara se jako sporo kreću i ne mogu se braniti. Tako da bubamari nisu potrebne posebne lovačke vještine kako bi ih ulovila. Jedna odrasla bubamara tijekom svog života pojede oko 3000 lisnih uši, a dok je u stadiju ličinke pojede i do 600 biljnih uši.
Zanimljiv je način na koji se bubamara brani kada je u opasnosti. Ukoliko se nađe u opasnosti ili se osjeća ugroženo, baca će se na leđa, skvrči noge i pravi se mrtva. Obrambena taktika uključuje i refleksno krvarenje, gdje izluče žutu tekućinu intenzivnog mirisa i gorkog okusa, odbijajući potencijalne grabežljivce poput ptica, žaba i drugih insekata.
Gospina buba
Smatra se da su upravo poljoprivrednici zaslužni za njezino ime. Ime Lady bug smislili su europski farmeri koji su se molili Djevici Mariji kad su im paraziti napadali i uništavali usjeve. Nakon što su došle bubamare i istrijebile invazivne parazite farmeri su ih prozvali Lady bug, u prijevodu Gospina buba.
Bubamare ili božje ovčice žive posvuda po svijetu, osim na Arktiku i Antarktiku. Ipak, najrasprostranjenije su u umjerenim klimatskim pojasevima. Bubamare doslovno obožavaju zapuštene vrtove, koji su zaštićeni od jakih vjetrova. Također, vole neobrađena polja, jer su takva mjesta bogat izvor njihove osnovne hrane, a to su biljne uši.
Bubamare cijelo proljeće i ljeto žive na lišću zelenih biljaka, a zimu zimu provode u stanju mirovanja, obično skrivene ispod kamenja, u šupljinama drva ili u sličnim skloništima. Tokom hladnih mjeseci, bubamare usporavaju svoje tjelesne funkcije kako bi preživjele, a kad temperature porastu, ponovno postaju aktivne.
Bubamare dolaze u širokom spektru boja i uzoraka. Iako su crvene bubamare s crnim točkama najpoznatije, postoje i one crne s crvenim točkama, žute, narančaste, pa čak i plave. Ova raznolikost boja služi kao svojevrsna zaštita od predatora, jer signalizira potencijalnim napadačima da su ovi kukci možda otrovni ili nisu ukusni.
Farme bubamara
Danas postoje čak farme bubamara, gdje se ovi korisni kukci uzgajaju i koriste u komercijalne svrhe za ekološku kontrolu štetočina. Njihov uzgoj na potpuno prirodan način pridonosi očuvanju biljnih vrsta i održivom ekološkom gospodarenju.
Bubamare nisu samo prekrasan prizor u prirodi, već su ključni igrači u očuvanju ekosustava. Njihova prisutnost u vrtovima i poljima pridonosi održavanju ravnoteže, potiče raznolikost biljnog svijeta i smanjuje potrebu za korištenjem kemikalija u poljoprivredi. Stoga, kada sljedeći put ugledate bubamaru, nježno je podignite i razmislite o važnosti koju ima u očuvanju ljepote i funkcionalnosti prirode oko nas.
