Na Velikom Brijunu nalazi se stanište s iznimnim ekološkim potencijalom – priobalne močvare Saline.
Čine ga tri bočata jezera na temeljima srednjovjekovne solane, pa otud i toponim. Slatka je voda vrlo oskudna na otocima i stoga su mala vodena poput lokava na jadranskim otocima iznimno vrijedna staništa. Ona podržavaju veliku bioraznolikost, iako su prostorno vrlo ograničena.
„Posebno su važna tijekom migracije ptica, služeći kao mjesta za odmor i hranjenje tijekom vrlo dugih, iscrpljujućih i neizvjesnih putovanja. Jedan primjer je ptica vatroglavi kraljić kojeg u posljednjim tjednima promatramo u većem broju“, kaže nam viša stručna savjetnica za zaštitu prirode NP Brijuni, Martina Hervat.
Saline iziskuju posebnu pažnju
Takva močvarna područja izuzetno su ranjiva i iziskuju posebnu pažnju kako bi opstala. Močvara Saline s tri jezera kakvu danas poznajemo nastala je šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, vrijeme kad je vladao Tito.
„Bio je izgrađen kanal koji ih je povezivao s morem, a u njih se aktivno upumpala slatka voda. Iako umjetnog postavka, jezera su bila obrasla trstikom i bogata pticama. Oko jezera je sađena raznolika vegetacija, no suprotno današnjim standardima, u doba prije proglašavanja nacionalnog parka sadile su se i neke nezavičajne vrste poput eikaliptusa. Područje je ograđeno ogradom koja je sprječavala ulaz divljači“, govori Hervat.
No, devedesetih se prestalo s upumpavanjem vode u jezera i polako su se sve više zaslanjivala. To je dovelo do uništavanja trstike, a jeleni i mufloni su se domogli ograđenog područja i uvelike pobrstili prizemnu vegetaciju. Vrlo slana voda bez dovoljno cirkulacije koja bi omogućila prenošenje hranjivih tvari i kisika nije pogodna za vodene organizme. „Uništena trstika znači da nema mjesta za sakrivanje ptica i gniježđenje, a u doba gnijezđenja galebovi vrlo lako pojedu jaja i mlade ptice. Okolna vegetacija ne pruža raznoliku hranu pticama tijekom migracije“, pojašnjava Hervat.
Vatroglavi kraljić
Saline su mjesto za odmor i hranjenje mnogih ptica, pa tako i najmanje ptice u Europi, vatroglavog kraljića.
Vatroglavi kraljić ne gnijezdi se u priobalju pa tako ni na Brijunima. Podiže mlade u listopadnim i mješovitim šumama europskog kopna, a zimuje na jugu, uključujući Istru, Kvarner i Dalmaciju.
Prema riječima dr. sc. Andreja Sovinca, na Brijunima provodi više vremena u godini nego u područjima za razmnožavanje. „Prvi na Brijune stižu već u kolovozu ili rujnu, a odlaze sredinom ožujka. I mi je smatramo našom pticom“, navodi dr.sc. Sovinc.
Ta sićušna ptica – teška je samo oko 5 grama, što je težina šećera za kavu – ima odličan navigacijski sustav i memoriju. Studije su potvrdile da ista ptica zimuje na istom području, čak i u istoj skupini grmlja, najmanje tri uzastopne zime. Ništa posebno, reklo bi se, ali ova se ptica možda zadnja dva – tri ljeta gnijezdila negdje u Poljskoj ili Finskoj – pa se sljedeće jeseni vratila u isti grm na Brijunima!
Vatroglavi kraljić svakako je jedna od najljepše obojenih ptica u Europi! Sličan je svom rođaku, zlatoglavom kraljiću, koji je također češći, a oba imaju prekrasno narančasto krunsko perje na glavi (kod ženke je u žutim bojama). Značajka po kojoj se lako razlikuju je bijela pruga iznad očiju, koje kod zlatoglavog kraljića nema. Možete li vjerovali da ova vrsta ptice može letjeti cijelu noć – i to s duljinom krila od samo 5 cm? U skupini kraljići lete iznad mora, što znači da se ne mogu zaustaviti, a ponekad moraju prijeći i do 800 km (npr. kada migriraju između Skandinavije i Britanskog otočja). I to u manje od 24 sata!
Brijunsko otočje vrlo je zanimljivo za ljubitelje prirode i u hladnoj polovini godine. To posebno vrijedi za promatrače ptica. Ako želite vidjeti vatroglavog kraljića, potreban vam je dalekozor i malo strpljenja. Ako pažljivo pregledate najgušće grmove i krošnje drveća, bit ćete nagrađeni pogledom na vatroglavog kraljića. Budite spremni da promatranje neće dugo trajati, jer ova ptica nikada ne stoji mirno i stalno je u pokretu.
Potrebna obnova područja Saline
Nema jednostavnih, brzih i jeftinih aktivnosti kojima bi se poboljšalo stanje močvare Saline, već je potrebna sveobuhvatna ekološka obnova područja. Kako kaže Hervat, to uključuje vrlo dugotrajno prikupljanje okolišnih podataka kako bi se mogao razumjeti razmjer i priroda problema, izradu projekta obnove, ishođenje brojnih dozvola i iznalaženje materijalnih sredstava.
„JU NP Brijuni već dvije godine sustavno prikuplja podatke koji svakako ukazuju da je područje vrlo važno tijekom migracije ptica, ali da ne ispunjava svoj potencijal i da su potrebne opsežne mjere kako ne bi nestalo“, naglašava Hervat te dodaje kako bi bez intervencije močvara s vremenom postala kopno.
„Stoga pratimo ključne okolišne parametre, surađujemo s velikim brojem stručnjaka, izradili smo studiju obnove i pribavljamo potrebnu dokumentaciju. Vizija nam je obnoviti područje dovođenjem vode iz zapuštene bušotine vode, odmuljiti jezera, stvoriti cirkulaciju i smanjiti salinitet, vratiti trstiku i stvoriti male otoke za gniježđenje ptica. A za preletnice posaditi odgovarajuću vegetaciju, npr. grmolike biljke s plodovima i premjestiti divljač izvan područja kako bi Saline bile prava ekološka oaza“, najavljuje Hervat.
Uz praćenje stanja, planiranja, pribavljanje dozvola rade i na pripremama projektnih prijedloga za razne financijske instrumente kako bi se obnova realizirala.
