Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču objavio je Katalog najstabala Istre s ciljem upoznavanja šire javnosti o značaju i važnosti velikih starih stabala. Katalog je motivirao građane kako bi prijavili svoja omiljena stabla.  

Iako vrijedan dio prirodne i kulturne baštine, velika stara stabla nemaju potrebnu zaštitu da bi se spriječilo njihovo uklanjanje. Sve većim krčenjima šuma, pripremama terana za gradnju legalnih i nelegalnih objekata, podiže se svijest o njihovoj ugroženosti i potrebi za zaštitom.

Stara stabla važan su dio ekosustava

Katalog najstabala Istre rezultat je istoimenog projekta koji se provodio na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Barbara Sladonja s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču naglašava kako su velika stara stabla vrlo važan dio ekosustava. S biološkog su aspekta vrlo važna jer su veliki izvor sadnog materijala. Oko takvih stabala sakuplja se i puno drugih organizama, životinja i biljaka. Mnogo je organizama koji su vezani uz takva stabala, a posljednja istraživanja ukazuju na to da takva stabla predstavljaju neku vrstu majčinskih stabala u šumama koja su važna za opstanak šuma, ali i za njihovu regeneraciju. Primjerice, u slučaju težih klimatskih promjena, potresa, poplava ili požara, šuma u kojoj su se nalazila velika matična stabla, puno bi se brže obnovila od onih koja ih nemaju, pojašnjava Sladonja.

Upoznavanje šire javnosti o važnosti starih stabala

S ciljem zaštite te upoznavanja šire javnosti o važnosti starih stabala, ali i potrebom njihove stručno znanstvene valorizacije, pokrenuta je priča o naj stablima Istre. Sve je krenulo 2021. godine kad su dva istarska novinara, Elio Velan i Mario Benčić okupili nekoliko entuzijasta i proveli prva terenska istraživanja na kojima se popisalo sedam najstabala. Na tim je temeljima 2022. godine priča prerasla u projekt koji je realiziran na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Kako bi došli do naj stabala, bila je potrebna pomoć građana. Početkom prošle godine pokrenuta je citizen science kampanja kako bi se evidentirala najzanimljivija stabla u Istri. Danijela Damijanić s Instituta govori kako je bilo puno dojava građana koji su slali svoje prijedloge. Nakon dovoljno prikupljenih ‘kandidata’ obišli su svako prijavljeno stablo. Za ulazak u katalog bilo je potrebno da stablo zadovoljava određene uvjete; opseg debla, visina te veličina krošnje. Ti su se podaci prikupljali na terenu te se procjenilo i zdravstveno stanje svakog stabla. Starost su pokušali utvrditi prema pričama ljudi. Katalog sadrži 64 stabla, od toga 24 različite biljne vrste. Najzastupljeniji su hrastovi: hrast cer, hrast crnika, hrast medunac, te ladonje te lipe.

Najviše se istaknuo kesten u Hekima

Svako je stablo posebno na svoj način, ali neka su se ipak istaknula. To su kesten u Hekima čiji je opseg deset metara, zatim lipa iz Sluma s opsegom preko sedam metara te hrast medunac iz Gologoričkog Dola i hrast medunac iz Katura u Labinu s opsegom od šest metara. Mirela Uzelac s Instituta pojašnjava kako je katalog izrađen po uzoru na druge države poput Amerike, Engleske, Italije i Francuske koje imaju jako dobro razrađene baze i kataloge stabala. Naglašava kako neke države kao što je to slučaj kod Italije imaju u zakonskoj regulativi stoga je sljedeći korak podizanje kataloga na višu razinu.

Kesten u Hekima pored Pazina

Bez obzira što se na jednom mjestu nalaze najistaknutija i najposebnija istarska stabla, to im ne pruža nikakvu zaštitu. Katalog bi trebao biti osnova za zaštitu na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Barbara Sladonja pojašnjava kako bi najsigurnija i zaštita bila kad bi se postigao nacionalni registar po uzoru na istarski te kojim bi upravljalo neko nacionalno tijelo, primjerice Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koje u svom djelovanju ima takva tijela.

Zaštićena istarska stabla

Ipak, neka su stabla donekle sigurna jer imaju zaštitu spomenika baštine ili parkovne arhitekture. Radi se o o tri grupe stabala; čempres u Kašćergi, pinije u Karojbi te hrast i par cedrova kod crkve svete Ane kod Červara.

Iz Instituta naglašavaju kako je ovaj projekt samo početak te će se nastaviti čim se ukaže prilika.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.