Nacionalni park Brijuni nadaleko je poznat po svojim prirodnim ljepotama, no neke od njih skrivene su od pogleda, a itekako zaslužuju našu pažnju.
U podmorju Brijuna, oko otočića Grunj i Gaz, nalazi se vrlo neobično, ružačasto dno. Čine ga male vapnenaste strukture u ružičastoj boji koje morske struje i valovi pomalo kotrljaju po morskom dnu. Nije riječ o koraljima, već o crvenim algama iz skupine koralinskih alga koje se učvršćuju kalcijevim karbonatom.
Maerl – specifičan oblik rodolita
Prema riječima Martine Hervat, više stručne savjetnice za zaštitu prirode u NP Brijuni, koralinske alge smatraju se biokonstruktorima, odnosno skupinom koja postaje stanište, ne samo živim crvenim algama već i drugim skupinama organizama.
„Te alge stvaraju nakupine s puno zasjenjenih šupljina što povećava raznolikost staništa i temelj su razvoja raznolikih skupina organizama s brojnim ekološkim ulogama, tvoreći pritom i ključna područja hranjenja, zaklona i razmnožavanja brojnih vrsta“, kaže Hervat.
Koralinske alge na čvrstoj podlozi temelj su razvoja koraligenske biocenoze u Jadranu, a alge koje rastu slobodno na pomičnim morskim dnima u zaobljenim, kuglastim i razgranjenim oblicima tvore rodolite, a ovaj specifičan oblik rodolita se zove maerl, pojašnjava.
Ističe kako su rodolitna dna prepoznata su kao žarišta bioraznolikosti i „karbonatne tvornice“ na svjetskoj razini.
„Budući da rodoliti rastu dok se opetovano kotrljaju duž morskog dna, njihova je morfologija uglavnom sferična, iako se mogu pojaviti i elipsoidni rodoliti, a primijećen je i jedinstveni diskoidni oblik“, dodaje.
Rodoliti
Prema površini morskog dna kojima dominiraju organizmi koji vrše fotosintezu, rodoliti spadaju u „veliku četvorku“, uz kelp, morske cvjetnice i koraste koralinske alge.
Rast, rasprostranjenost i preživljavanje rodolita regulirani su mnogim čimbenicima, od kojih se glavnima smatraju svjetlost, temperatura i sedimentacija, ali i tip podloge na kojoj rastu.
„Osim ovih čimbenika, svakako je važno istaknuti hidrodinamizam, odnosno morska strujanja. Umjereno strujanje sprječava taloženje finih sedimentnih čestica ili pak smanjuje njihovu akumulaciju ponovnom resuspenzijom, što pozitivno djeluje na rast rodolita“, kaže Hervat te dodaje kako je za uspješan rast rodolita od iznimne važnosti i udaljenost od značajnih tokova nutrijenata, stoga ih nalazimo u okruženjima kao što su otoci i rtovi, na vrhovima podmorskih platoa poput vrhova podmorskih planina, morskih terasa, međuotočnim kanalima, kanalima između otoka i kopna i oceanskih pličina okruženim velikim dubinama.
Kao što smo spomenuli, rodoliti su biokonstruktori i osiguravaju trodimenzionalna staništa za veliki broj vrsta, koji žive na površini ovih alga, između njih te se ubušavaju. Razgranatim i isprepletenim strukturama povećavaju raznolikost pomičnih dna, pružajući posebne životne uvjete za velik broj skupina organizama, a među vrstama koje su barem dijelom životnog ciklusa vezane za rodolite su i komercijalno važne vrste, npr. riba i školjkaša. Općenito, veća raznolikost vrsta pripisuje se većoj dostupnosti skloništa i drugih resursa koji smanjuju gubitke nastale kompeticijom, predacijom i fizičkim poremećajima.
Rasprostranjenost u Sredozemlju i Jadranu
Rodolitna dna u Sredozemnom moru rasprostranjena su na dubinama od 9 do 150 metara, prosječno na dubini od 55 metara.
Za hrvatski dio Jadranskoga mora nema publiciranih podataka o rasprostranjenosti rodolita, ali kroz tek okončan Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naziva „Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa na području Jadranskog mora pod nacionalnom jurisdikcijom“, prikupljeni su brojni podaci te će se i obraditi rasprostranjenost rodolita. Do sad znamo da ih ima na Brijunima, hridi Porer kod Premanture, Silbi, Lastovu, Mljetu, Omišu, itd.
„Na Brijunima ih imamo u više oblika i struktura rodolita – pa i jednu specifičnu skupinu koju zovemo maerl. Tijekom iduće godine započet ćemo s aktivnostima kartiranja ovih zanimljivih struktura na morskom dnu, identifikaciju vrsta koja se vrši elektronskim mikrosfopom i naprednim molekularnim metodama, raznolikost živoga svijeta koji se vezuje uz ove ružičaste strukture, a radit ćemo i na praćenju čimbenika koji utječu na zajednicu. Najljepše smo površine i to pod tzv. maerlom pronašli kod otoka Grunja, na dubinama od svega tri pa do 17 metara dubine. Površina je oko jedan hektar“, naglašava Hervat.
Uz to, rodoliti na Brijunima postat će referentno mjesto Ministarstva za praćenje stanja rodolita u sjevernom Jadranu.
Brojne prijetnje
Glavne prijetnje rodolitnim dnima su povlačenje ribarskih mreža i povlačnih ribolovnih alata po morskom dnu, sidrenje, invazivne vrste, globalno zatopljenje, onečišćenje otpadnim vodama, akvakultura, promjene u korištenju zemljišta, izgradnja obalne infrastrukture i urbanizacija, rekreativne aktivnosti (npr. ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatom), nezavičajne sluzave i nitaste alge.
Očuvanje rodolita
Posljednjih desetljeća rodolitnih dna dobila su na važnosti i uključena su u različite europske i međunarodnih okvira zaštite prirode. U tom kontekstu, rodoliti se sagledavaju kroz direktive, uredbe i konvencije.
U okviru europskog zakonodavstva implementirane su dvije ključne mjere: Direktiva o staništima i vrstama. Direktiva o staništima posebno uključuje vrste Phymatolithon calcareum i Lithothamnion corallioides koje zahtijevaju implementaciju mjera zaštite i odgovarajuće upravljanje država članica.
Uredba Vijeća EZ 1967/2006 usmjerena je na održivo iskorištavanje ribljih resursa u Sredozemnom moru te zabranjuje uporabu ribolovnih alata, poput povlačnih mreža i koča, na koraligenin ili maerl dnima.
„Važno je napomenuti da je motivacija iza tih zakonodavnih mjera za zaštitu rodolitnih dna uglavnom proizašla iz njihove komercijalne upotrebe u Atlantskom oceanu. Ondje se rodoliti aktivno koriste kao gnojiva za kisela tla, sredstava za filtraciju vode ili u lijekovima za osteoporozu. S druge strane, u Sredozemnom moru koralinske alge nemaju takvu primjenu, što proizlazi iz njihove ograničene rasprostranjenosti i veće dubine iz kojih bi se trebale sakupljati. Međutim, iskopavanje pijeska za dohranu i nasipavanje plaža možebitna je opasnost za rodolitna dna u Sredozemnom moru“, zaključuje Hervat.
