Posljednjih godina, pri kraju ljetne sezone počeli su se pojavljivati ljigavci – invazivni rebraši vrste Mnemiopsis Leidyi koji su se ove godine pojavili u vrlo malom broju. Radi se o jednostavnoj vrsti životinja koja je evolucijski vrlo stara.
Paolo Paliaga iz Fakulteta prirodnih znanosti u Puli pojasnio je kako su rebraši koje pronalazimo u Jadranu porijeklom su iz zapadnog dijela Atlantskog oceana. “Putem balastnih voda stigli su najprije u Crno more početkom osamdesetih godina i nakon toga su se proširili u obližnje bazene. Mi ih istražujemo zato što ta vrsta vrlo brzo raste i potencijalno može konzumirati značajan dio zooplanktona, sitnih organizama koji su važna hrana za ribe. Stoga, velika pojava invazivnih rebraša može uzrokovati potencijalne probleme za ekosustav, ribarski sektor, ali i za našu ekonomiju” ističe Paliaga.
Žarko Jaković iz Aquariuma Pula ističe kako rebraši nisu opasni za ljude, ali problematičan je njihov način života i prekidanje prehrambenog lanca. Mlađ ribe nema hrane i ugiba.
U Jadranu su se prvi put pojavili 2005. godine, međutim tada nisu opstali. Prva masovna pojava zabilježena je 2016. godine. Od tada se svake godine pojave krajem ljetne sezone.
400 – 500 jedinki po četvornom metru
Paliaga ističe kako su primjetili da su sveke godine široko rasprostranjeni od svibnja do studenog, dok je vrhunac rasprostranjenosti krajem rujna. U tom periodu se u prosjeku na metru četvornom nalaze bar dva rebraša. Gledajući cijelo područje sjevernog Jadrana, dolazi do stotina tona ove invazivne vrste. Njihovna masovna pojava može biti jako ekstremna u priobalnim područjima gdje mogu postići gustoće od čak 400 – 500 jedinki po četvornom metru. To je poprilično značajna pojava koja je vidljiva svim ljudima koji idu na more, ribarima, plivačima, turistima.. I upravo zbog te masovne pojave oni su privukli pažnju i javnosti, ali naravno i znanstvenog sektora.
U istraživanja se uključuju institucije i građani
Andrea Budiša iz Centra za istraživanje mora Rovinj ističe kako se ekologijom i invazivnim vrstama bavi već dugo. “Bilo je zanimljivo vidjeti i imati tako dragocjene podatke od samog početka invazije i vidjeti što se tu mijenja. Osim što smo našli da fali zooplanktona i da nemamo više toliko inćuna. Cijeli sustav je na neki način pomaknut s pojavom takvog jednog organizma.”, pojašnjava Budiša.
Početkom ljeta započeli su projekti koji uključuju istraživanja rješenja vezanih uz širenje rebraša na području Mediterana i drugim morima.
Eliminacija rebraša u balastnim vodama
Emil Burić, suradnik na projektu ističe kako bi ti organizmi mogli u sljedećim godinama dati vrlo negativnu sliku našem turizmu prvenstveno zbog toga što nisu oku ugodni, a u moru se vrlo neugodno kupati među njima.
Paliaga ističe kako žele vidjeti kako bi se mogle tretirati balastne vode sa svrhom eliminacije rebraša u njima. “Aquarium Pula nam je pružio infrastrukturu i njihovu ekspertizu u uzgoju morskih organizama. Isto tako i Institut Ruđer Bošković. Skupljeni su uzorci, a analize su u tijeku. Na dobrom smo putu da nađemo neke jednostavne, jeftine sustave da eliminiramo rebraše iz balastnih voda sa svrhom da spriječimo daljnje širenje. Situacija u Jadranu je već kompromitirana i možemo reći da ćemo dugoročno najverojatnije imati problem s rebrašima, ali možda možemo spasiti neka druga mora da se iz našeg područja ne šire dalje. Ili čak unutar samog Jadrana da smanjimo prijenos tih invazivnih organizama i na kraju reduciramo njihov negativan utjecaj na okoliš.”
Burić pojašnjava kako su se u akvarijima Aquariuma Pula testirali rebraši na tri načina. “U jednom bazenu smo stvorili prirodne uvjete uz hranjenje. U drugom bazenu smo rebraše ostavili bez prisutnosti kisika, a u trećem bazenu smo im upuhivali zrak. Promatrali smo koji utjecaj svi ti elementi imaju na rebraše.”
Andrea Budiša govori kako je ključno imati sustav koji može oduprijeti utjecajima novih invazivnih vrsta. Čim je sustav oslabljen on je odmah prijemčljiviji za neku novu vrstu. Drugi korak bi bio nekako smanjiti da ta vrsta dospije u naše more, a tu bi onda ključno bilo ograničiti balastne vode i način na koji se ispuštaju ili ih nekako tretirati da ne donose nove vrste.
Jedna od najvažnijih uloga pulskog akvarija je edukacija javnosti. Tako su u jednom akvariju mjesto dobili i rebraši gdje ih posjetitelji mogu detaljnije upoznati i naučiti sve o njima. Žarko Jaković pojašnjava kako u Aquariumu Pula rebraši žive u prikladnim uvjetima. “Mi ih hranimo i održavamo te svoje posjetitelje educiramo o tim rebrašima, o njihovom načinu života i problematici koju oni predstavljaju. I ovdje, koliko god ih hranimo, njihov rok prolazi. Jednostavno se krenu raspadati i postanu kao želatina. Sad kad ih više ne bude, nećemo ih više prikazivati jer ih nema potrebe uzgajati. Ali nam je vrlo drago da sudjelujemo u eksperimentu. To je nešto što direktno utječe na čovječanstvo, na našu okoliš.”
