Odjeća, modni dodaci, knjige, stripovi, dekorativni predmeti, igračke… Sve se to moglo naći u unutarnjem dvorištu Rojca u Puli gdje se 15. rujna u sklopu programa Radione Re-Geppetto, Herculanea Pula i Zelena Istra održao sajam razmjene bez novaca, naziva TiDam – TiDaš.
Riječ je o swap sajmu razmjene, nečemu jako sličnom buvljacima. Razlika je samo u tome što se odjeća razmjenjuje, a ne naplaćuje. Ono što nama nije dobro, nekome može biti savršeno i obrnuto. Razmjena nije direktna, već se ostavljaju stvari koje se poklanjaju i izabiru stvari koje nam trebaju.
Irena Burba iz Zelene Istre ističe da ovakvim događajima žele potaknuti ponovnu uporabu odjevnih i drugih predmeta, ali kako bi izbjegli konzumerizam te se stvari ne naplaćuju, već se umjesto novaca koriste bonovi.
Zadnji sat vremena razmjena je do isteka zaliha moguća i bez bonova, a višak se donira nekoj humanitarnoj organizaciji.
„Svatko može donijeti deset predmeta, tako se riješiti onoga što mu ne treba ali i naći nešto zanimljivo ili njemu korisno. Tako sprječavamo prekomjernu potrošnju i bacanje stvari“, kaže Burba.
Razlozi za odlazak na sajam razmjene
Razloga za odlazak na swap je mnogo. Kupovina svakog komada nove odjeće potiče industriju brze mode da nastavi svoju proizvodnju usprkos negativnim posljedicama za okoliš i ljudska prava. Za proizvodnju novih odjevnih predmeta crpe se ograničeni Zemljini resursi.
Više od polovice tekstila izrađeno je od fosilnih goriva, odnosno poliestera. Nova odjeća može sadržavati bezbroj kemikalija, bojila i čestice mikroplastike koje čine štetu tlu, zraku, podzemnim vodama – ali i ljudima koji izrađuju odjeću. Uvjeti rada u industriji brze mode često su nehumani i krše ljudska, radnička i ženska prava.
Ekološki i etički prihvatljiva odjeća koja je bolja za ljude i za okoliš može biti skupa, što si ne mogu svi priuštiti. Ovakvim razmjenama zadovoljava se potreba za nečim novim, štedi novac i pridonosi očuvanju okoliša.
Edukativan događaj
Swap u Rojcu dio je serije edukativnih radionica i događaja koje tvrtka Pula Herculanea uz podršku Grada Pule provodi jednom mjesečno kako bi građane upoznala s važnosti smanjenja nastanka otpada, ponovne uporabe i pravilnog odvajanja otpada. Na sajmu je bilo i djece koja odmalena uče prednosti razmjene.
Svi sudionici sajma dobili su i dodatne predviđene popuste na usluge tvrtke Pula Herculanea.
Tom je prilikom više od 70 osoba razmijenilo odjeću, nakit, modne dodatke, knjige, igračke, torbe, ogledala, lampe… Za svakoga se moglo naći ponešto korisno, kako za djecu, tako i odrasle. Bilo je tu i koturaljka, šalova, pa čak i lonaca.
Odbačeni odjevni predmeti stvaraju nepotreban otpad
Prema riječima Burbe tekstilna industrija je velik problem zato što ima veliki utjecaj na okoliš, a to se odnosi i na pamuk za koji volimo govoriti da je prirodan ali troši ogromne količine vode i pesticida.
Plastici treba čak 400.000 godina da se razgradi, a majice se u zadnje vrijeme rade sve više od poliestera, dakle isto od plastike. Pamuk se možda razgrađuje nešto brže ali i dalje stvara dosta veliko zagađenje, pogotovo na odlagalištima otpada.
„Tu su ugrožena i ljudska prava jer sve te velike modne kuće imaju brzu modu a svoje pogone imaju u zemljama trećeg svijeta gdje su radnici potplaćeni. Radi se uglavnom o ženama koje rade u jako teškim, čak ponekad i smrtonosnim uvjetima“, napominje Burba.
Stoga je nositi second hand odjeću ekološki ali i moralno, a u zadnje vrijeme i u trendu. „To je u Europi već kao nekakav statusni simbol, nije sramota nego se baš traže vintage komadi koji imaju dodatnu vrijednost“, ističe.
Problem su sve jeftinije „krpice“
Ono što stvara dodatan problem u nepotrebnom gomilanju odjeće je i njezina cijena. Naime, danas se doista za svega par eura može kupiti majica.
Zelena Istra 2017. godine imala je kampanju „Koja je prava cijena tvoje odjeće“ u sklopu koje su održani okrugli stolovi, projekcije filmova i slično. „Tada smo progovorili o tome koja je zapravo cijena majice od dva eura. Ta je cijena puno veća kad bi računali okoliš, ljudska prava, transport i kasnije cijenu njezinog odlaganja“, kaže Burba.
Čak i kad skupljaju tekstilni otpad koji se šalje za humanitarne svrhe u Afriku ili druge zemlje trećega svijeta, to njima stvara problem. Toga je jednostavno previše i te se količine opet gomilaju i uništavaju njihovu lokalnu industriju proizvodnje tekstila.
„Jedini recept je kupovati manje i lokalno – podržati lokalne dizajnere i gledati da kupimo neki komad odjeće koji je možda i skuplji ali je kvalitetniji pa će nam duže trajati“, savjetuje Burba.
Podiže se svijest o ekologiji
Ipak, svijest o važnosti korištenja rabljene odjeće, a samim time i brige o okolišu, sve je veća. Burba kaže kako je prvi buvljak u Rojcu održan još početkom 2000. godine i od tada se vidi razlika u odnosu na korištenje second hand odjeće.
„U Puli sad imamo par inicijativa koje su izuzetno dobro posjećene, poput Štrik butika i Armarona i ne posjećuje ih samo određena supkultura, nego široka masa ljudi – tu se vidi sva dob i svjetonazor, tako da je to sad već postalo i uobičajeno. Vjerojatno je i ova inflacija tome doprinijela jer imamo i taj socijalni element“, dodaje Burba.
Tako da su se tijekom godina ljudi naučili dolaziti na buvljake i razmjene, a na takvim događanjima uvijek je živo i veselo, pa se ljudi usput i druže.
