Kako bi se povećala svijest o važnosti pčela i ostalih oprašivača, Ujedinjeni narodi su 2017. godine 20. svibnja proglasili Svjetskim danom pčela.
Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko četiri godine života!, poznata je izjava znanstvenika Alberta Einsteina. Samo 10% biljaka cvijetnica oprašuje se vjetrom, dok su za sve ostalo zaslužni insekti od kojih većinu čine upravo pčele.
Pčele su najbrojniji oprašivači, a trećina ljudske hrane ovisi upravo o njihovom oprašivanju. Osim toga, vrlo su važni za očuvanje biološke raznolikosti. Na svijetu postoji više od 20 000 vrsta pčela, a u našoj regiji ih je oko 1 000. Samo je sedam vrsta medonosnih pčela, a ostalo su solitarne pčele, pčele koje ne žive u košnicama nego u prirodi. Prema posljednjim podacima iz 2023. godine u Republici Hrvatskoj pčelarstvom se bavi 9 262 pčelara, a evidentirano je gotovo pola milijuna pčelinjih zajednica, pri čemu se bilježi blagi porast.
Porastom ljudske populacije, pčele su izložene opasnostima zbog ljudskih aktivnosti. Kako bi se povećala svijest o važnosti pčela i ostalih oprašivača, Ujedinjeni narodi su 2017. godine 20. svibnja proglasili Svjetskim danom pčela. Današnji dan odabran je u spomen na na rođenje Antona Janše, oca modernog pčelarstva.
Organizacija posla u košnici
Pčela od trenutka kada se izleže iz jajašca, nakon ‘kraćih’ priprema, zajedno s ostalim kolegicama kreće na posao. Najteži dio posla obavljaju pčele sabiračice. Čim slete na neku medonosnu biljku ili njezin cvijet, pomoću svog jezika (rilca) kreću u skupljanje nektara. Tako od cvijeta do cvijeta, pčela puni svoj medeni mjehur te se on tu miješa s tvarima koje luči pčela. U jednom letu pčela sleti na 50 do 100 cvjetova.
S teretom koji iznosi oko pola njezine težine leti prema košnici i pritom troši minimalnu količinu nektara radi nadoknade energije utrošene pri skupljanju nektara od kojega nastaje med. Stigavši u košnicu pčela med predaje pčeli kućanici koja ga dalje nastavlja razgrađivati. Na kraju postupka pčela tu količinu nektara koji je izmiješan s njenim enzimima odlaže u saću i tako radi sve dokle ne popuni saću. Tu nije kraj procesa. Pčela kućanica cijelo vrijeme maše krilima kako bi iz budućeg meda odstranila višak vode.
Naravno, pčela sabiračica je već krenula po novu turu nektara i tako se ciklus vrti u krug. Krajnji cilj je osigurati dovoljnu količinu meda za cijelu zimu i cijelu košnicu. Naravno, u svojoj marljivosti pčele sakupe meda koji je i više negoli dovoljan za cijelu populaciju košnice. Ostatak meda koristimo mi ljudi kod pčela koje su u uzgoju, a u prirodi se tom delicijom koriste jako hrabre životinje koje se usude krasti med iz košnica.
Cijela struktura u košnici je izvanredno organizirana. Matica dnevno položi oko 1500 jajašca, a svoje vjerne podanike kontrolira feromonima. Životni vijek pčele je oko trideset dana. Trutovi žive sve do parenja s maticom, a nakon toga ugibaju. Životni vijek matice je do sedam godina, što je velika razlika u odnosu na pčele radilice i trutove.
Bez pčela ne bi bilo većine biljaka
Ono u čemu je pčelina zasigurno najveća važnost u prirodi je oprašivanje biljaka čije cvjetove obilazi prilikom skupljanja nektara. U tom segmentu pčelinog djelovanja se nalazi nešto što zasigurno djeluje na cijeli biljni i životinjski svijet. Bez značajne pomoći pčela, ne bi bilo niti većine poznatih biljaka, kako onih nama manje zanimljivih pa sve do onih čije plodove jedemo.
Broj pčela se smanjio za 50%
Statistike ukazuju da se broj pčela smanjio za 50% na svjetskoj razini, a vodeći svjetski autoriteti sa zabrinutošću prate što se zbiva s pčelama. Neke pretpostavke kažu da pčele nestaju zbog smanjenja biljka cvjetnica koje su važna kariku u pčelinjoj prehrani. Isto tako, čovjek je sve više područja zasijao s monokulturama, a time prouzročio i velika iskrčivanja šumovitih područja i uništavanju prirodnih livada.
Drugi razlog koji se navodi je upotreba modernih pesticida. Pokazali su se kao neotrovni prema ljudima i ostalim toplokrvnim živim bićima, ali velike su naznake da su toksični za pčele. Jedan od razloga koji se navode je također onečišćenje zraka i vode. Ono što znanstvenici potenciraju kao najvjerojatniju teoriju je da za smanjenje broja pčela krivicu snose bakterije, virusi te razni nametnici. Još jedna teorija zauzima značajno mjesto kao posljedica izumiranja pčela. Navode se klimatske promjene koje u naš i pčelinji svijet unose nešto što nije ustaljeno, već se manifestira kao osveta prirode za sve ono što joj čini čovjek.
Ono što se nama laicima nakon brojnih teorija čini kao najmjerodavnije je svakako da svi nabrojeni faktori utječu na smanjenje broja pčela. Ljudsko destruktivno djelovanje svake godine uništi, odnosno istrijebi, preko sto tisuća organizama s našeg planeta. Nadajmo se da pčela neće biti među njima. U tom je slučaju na pomolu velika katastrofa, nestašica hrane, a kao posljedica toga i ratovi za hranu. Da, mi ljudi ne gradimo prirodu, mi ju usiljeno i destruktivno iskorištavamo. Čini se sve do njenog konačnog nestanka.
Umjetne pčele?
Naravno, znanstvenici su već izumili umjetne pčele koje bi i dalje oprašivale biljke, ali imaju jednu veliku manu – njihova je proizvodnja jako skupa. Osim toga, više smo se puta uvjerili u ljepotu prirode. Nema ljepšeg prizora od pčele koja u proljeće izleti iz košnice i krene u svoj mukotrpan posao održavanja prirode prirodnom!
