Osim negativnog utjecaja na bioraznolikost i cijeli ekosustav, invazivne vrste mogu negativno utjecati i na zdravlje ljudi i gospodarstvo. Jedna od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi je žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima).
Pajasen je listopadno stablo porijeklom iz Azije. U Europu je stigao sredinom 18. stoljeća kao ukrasno stablo. Zovu ga još i nebesko, drvo, drvo bogova, rajsko drvo, ali i divlji orah te smrdljivo drvo. Prisutan je na svim kontinentima osim na Antartici, a u Europi je široko rasprostranjen te se nalazi na Popisu invazivnih stranih vrsta koja izazivaju zabrinutost u Europskoj Uniji.
Jedna od najopasnijih invazivnih drvenastih biljaka na svijetu. Ima brzu stopu rasta, a lako se prilagođava novom okruženju te uništava sve oko sebe. Proizvodi otrov ailanton koji se nalazi u kori i lišću i onemogućuje rast ostalim biljkama koje se nalaze u blizini. Kod ljudi može izazvati alergijsku reakciju, respiratorne probleme, osip na koži i druge zdravstvene probleme kod ljudi.
Jedno stablo može proizvesti do 325 000 sjemenki
Otporan je na visoke i niske temperature, na sušu te na nametnike. Ima duboko korijenje i na taj se način može proširiti na velika područja. Najrasprostranjeniji je u urbanim zonama te uz prometnice. U prosjeku je visok desetak metara, a može narasti i do 30 metara. Pajasen se razmnožava sjemenom i generativno. Tijekom sezone, jedno stablo može proizvesti do 325 000 sjemenki.
Na Institutu za turizam i poljoprivredu u Poreču provedeno je istraživanje Ekstrakta lista pajasena kao nove generacije bioherbicida. Cilj projekta bio je istražiti potencijal pajasena za proizvodnju bioherbicida za primjenu u kućanstvu. Testirana su dva ekstrakta lista pajasena, dobivenog od svježih te od suhih listova, na klijavost sjemena dva korova; jednogodišnje krasolike i češljugovine te jedne testne lucerne. Oba ekstrakta, prouzročila su smanjenu klijavost biljaka i pokazala efekt brze biorazgradivosti što je specifičnost bioherbicida.
Barbara Sladonja s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču istaknula je kako na Institutu djeluje Centar za Invazivne vrste gdje osim istraživanja invazivnih, ali i ostalih biljnih i životinjskih vrsta provode i edukacije vezane uz invazivne vrste. Naglašava kako je edukacija je najvažniji alat u spječavanju širenja invazivnih vrsta.
Napravite bioherbicid od pajasena
Za pripremu bioherbicida od pajasena potrebno vam je suho ili svježe lišće pajasena, odnosno pet do deset grančica dužine oko pola metra, ukupne težine pola kilograma i pet litara vode. Za pripremu je potrebna veća posuda ili bačva, cjedilo i gaza. Lišće je potrebno nasjeckati ili samljeti i staviti u posudu, dodati vodu i ostaviti 48 sati na sobnoj temperaturi. Nakon toga tekućinu je potrebno procijediti i spremna je za špricanje površina obraslih korovom. Pošto se prirodni preparati brzo razgrađuju, ako se radi o otpornijim korovima, postupak je potrebno ponoviti za tri do pet dana.
Uklanjanje i sprječavanje širenja pajasena kroz europske projekte
S ciljem ukljanjanja i sprječavanja širenja provode se brojni projekti diljem Hrvatske. Krajem 2020. godine Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja započelo je četverogodišnji projekt LIFE CONTRA Ailanthus kojim se planira uspostavljanje kontrole nad invazivnim stablom pajasen. Cilj projekta je poboljšanje statusa očuvanja Natura 2000 stanišnih tipova, očuvanje kulturne baštine, sprječavanje daljnjeg širenja invazivne strane vrste te razvoj nacionalnog protokola. Dodatni ciljevi su poboljšati kapacitete za upravljanje invazivnim stranim vrstama i podići svijest javnosti o negativnom utjecaju invazivnih stranih vrsta na nacionalnoj razini.
Kako se riješiti pajasena?
Najbolji način za uklanjanje pajasena je dok je biljka još mala. Potrebno je iščupati biljku s korjenom jer će iz najmanjeg preostalog dijela, pajasen ponovno niknuti. Kada je biljka prevelika za čupanje, stablo je potrebno prepiliti, po mogućnosti krajem vegetacijske sezone, u rujnu ili listopadu. Zatim je potrebno na rez odmah aplicirati tanak sloj herbicida jer na samo rezanje reagira pojačanim rastom i izbojem mladica iz korjena. Ostatke biljke važno je adekvatno zbrinuti kako bi se spriječilo ponovno širenje.
