U 2024. godini obilježava se 170. obljetnica rođenja i 95. godišnjica smrti čuvenog skladatelja Antonia Smareglie koja se prigodno proslavila brojnim kulturnim sadržajima.
Njegovo ime i djelo duboko koreliraju s istarskom kulturom. Rođen je 5. svibnja 1854. godine u Puli, tada dijelu Habsburške monarhije. Njegova glazba, koja je obogatila svjetsko glazbeno nasljeđe, donosi nam unikatna glazbena djela koje oduševljavaju publiku diljem svijeta.
Upravo je njegova opera “Nozze Istriane” ili „istarska svadba“ u središtu pozornosti ove kazališne sezone kako bi se proslavilo njegovo stvaralaštvo i osiguralo da njegovo nasljeđe ostane živo i inspirira buduće generacije umjetnika i publike.
Antonio Smareglia poznat je po svojim operama, solo popijevkama i instrumentalnim skladbama. Jedini je hrvatski skladatelj čija se opera izvodila u poznatom njujorškom Metropolitanu.
Opera “Nozze Istriane” jedno je od njegovih najpoznatijih djela. Praizvedena je 1895. godine u Trstu. Radnja se temelji na priči smještenoj u Vodnjanu, a prati ljubavne i obiteljske intrige u vrijeme skladanja opere, oko 1890. godine. Priča donosi pitoreskne i folklorne detalje, što je privuklo skladatelja da pristupi stvaranju opere. Smareglia je u njoj glazbeno majstorski prikazao duh Istre i lokalnog života.
Izložba o Smareglinoj operi
„Istarska svadba“, tema je i dokumentarističke izložbe postavljene u Galeriji Vincent iz Kastva, u pulskom kazalištu.
Izložba predstavlja neke od najnovijih ilustracija i podataka vezanih uz Antonija Smaregliu, s posebnim osvrtom na građu vezanu uz tu njegovu operu. Kroz slikovitu i informativnu postavu, posjetitelji će imati priliku saznati detalje povijesnih istraživanja o istarskom skladatelju i vremenu u kojemu je stvarao. Ova dokumentaristička izložba jedna je od brojnih sadržaja programa kojemu se Društvo Smaregliana posvećuje kako bi što kreativnije predstavili pulskog glazbenika, ilustrirali njegovu prisutnost na svjetskim opernim scenama te stimulirali nove izvedbe njegovih opera.
Cilj izložbe je predstaviti i promovirati pulskog skladatelja, naglasiti posebnost opere i obilježiti 130 godina od nastanka Istarske svadbe, Smaregline najizvođenije opere u kazalištima Europe.
Jedna od kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner kaže kako je bila ogromna privilegija raditi na ovoj izložbi.
„Prvo je trebalo promisliti kako glazbeno djelo pretvoriti u dokument, a dokument u izložbu koja će imati dostatne podatke ali i biti vizualno dojmljiva. Bilo je izazovno jer je trebalo pratiti tim stručnjaka koji će dati dokumentarističku građu, pretražiti arhive, istraživali su njegova djela i njega kao Puležana, a to je naš veliki dug prema njemu koji ne smije stati“, rekla nam je u razgovoru.
Smatra kako ne treba stati čak ni kad se u Puli dogodi najvažnija stvar, a to je prema njenom mišljenju, muzej Antonia Smareglie. „Nedopustivo je da čovjek te veličine ima minijaturnu sobicu u prizemlju njegove rodne kuće“, ističe.
Naime, njegova rodna kuća je u ulici Augustov prolaz 3, otvorena 2004. godine povodom 150 obljetnice njegova rođenja.
„Ukoliko ne njeguješ kulturu koju imaš, ukoliko ju ne prenosiš, onda nisi ni grad. Grad mora imati svoje ikone, svoju čast i poštovanje i svoju kulturnu religiju. Nismo mi tu da samo prođemo i ne ostavljamo tragove, a neki su tragovi više važni“, kaže Ostojić Cvajner te naglašava kako ne smijemo zaboraviti izvoditi Smareglinu sjajnu glazbu za koju veliki muzikolozi, dirigenti i intendanti kazališta govore da je apsolutno čarobna i da je jedan od najzanimljivijih kompozitora srednje europske tradicije.
Iznimno hrabar čovjek
Ostojić Cvajner ispričala je kako je Smareglia bio višestruko hrabar kao čovjek; studirao je što je htio, bunio se kad god je htio, nikad nije bio talijanski belkantist – imao je petlje okrenuti se wagnerijanstvu što je, kaže, teži tip glazbe koji nije toliko ljubak i lijep i na tom putu nije posustao.
„U svoje zadnje tri opere otkrio je poetski teatar, trenutak kad drama prestaje biti najvažnija na sceni, a dominira glazba“, kaže.
Valja spomenuti da je bio nevoljen, nepriznavan, s 40 godina zbog neuspjele operacije ostao je slijep, a bio je siromašan i imao veliku obitelj.
Gorka Ostojić Cvajner zaključuje kako mnogo duga imamo prema njemu stoga ne trebamo stati: „Građu treba sakupljati, preuređivati, obrađeno pretvarati u knjige. Već se sad stvara biblioteka As, a za mene je on uvijek bio upravo to – as“.
Prilikom otvaranja izložbe pulski gradonačelnik složio se kako Smareglia i Pula zaslužuju muzej posvećen tom iznimnom skladatelju.
Istaknuo je kako grad treba čuvati Smaregliju kao i Ciscuttija jer je to „Pula koju čuvamo i Pula koju baštinimo, multikulturalna i dvojezična“.
Ispričao je kako je pišući svoju doktorsku dizertaciju godinu dana proveo u sobi Antonia Smareglije i tamo slušao njegove notne zapise: „Ta soba podsjeća na tadašnju Pulu, a na nama je da gradimo još bolju i pokažemo što sve naš grad baštini.“
Prijateljstvo Joyca i Smareglie
Tek jedna od zanimljivosti iz života Smareglie koju donosi izložba jest činjenica da je poznavao slavnoga pisca Jamesa Joycea.
Povezanost i prijateljstvo između njih dragocjeni su u životu dvaju umjetnika. Iako nije sigurno jesu li se poznavali dok je Joyce kratko boravio u Puli, bili su susjedi u Trstu gdje je Joyce prisustvovao izvedbi „Istarske svadbe“ 1908.
Kako je pisac njegovao zanimanje i ljubav prema glazbi, htijući se i posvetiti toj umjetnosti i privatnim satovima pjevanja, druži se sa svojim profesorom i Smareglinim učenikom Romeom Bartolijem i mentorom Silviom Bencom.
Irski je pisac iznimno cijenio Smaregliu o čemu piše i u pismu svome bratu: „Mnogi smatraju da je Smareglia (koji živi blizu mene) najoriginalniji ovovremeni talijanski skladatelj“.
