Povijest ribara sjeverozapadne Istre utkana je u grue, drvene dizalice za barke. Umijeće njihove izrade proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Zbog nesigurnosti i nedostataka mirnih luka, ljudi su se morali snaći. Tako su nastale grue, drvene dizalice za barke visoke pet do šest metara.
Naziv grue dolazi iz istromletačkog govora što u prijevodu znači dizalice. Pojavljuju se isključivo u obalnim naseljima sjeverozapadne Istre, a procjenjuje se kako su se prve pojavile dvadesetih godina prošlog stoljeća u uvali Lako u Bašaniji.
Silvano Pelizzon iz udruge Savudrijska batana – Batana salvorina pojašnjava nam kako oni u Bašaniji nisu imali sigurnu lučicu, a stara luka Savudrija bila je predaleko za mještane. Grue nisu oduvijek tu. Ljudi su ih počeli graditi nakon prvog svjetskog rata. Tu su živjeli pretežito zemljoradnici koji su se povremeno bavili ribolovom. Svaka obitelj imala je svoju batanu. Ovdje kod nas udaraju vjetrovi, bura je jaka, neverini, tramuntane.. Ljudi su vidjeli od svjetioničara željeznu gruu na koju su dizali barku. Pošto drugih materijala tada nije bilo, pokušali su sa stupovima od bagrema koji traje kao i željezo ako se reže u pravoj luni. I uz pomoć konopa i paranaka, dizali su ih kad nisu bili na moru.
Plovila su bila lagana i manjih dimenzija pa je ovakvo spremanje bilo moguće. Dizalice su radili jednu za drugom i istovremeno radili mol. Kako se povećavao broj plovila, dizale su se nove grue. Tijekom pedesetih i šezdesetih godina nastala su još dva mola. Osim na molovima, mještani su podizali i pojedinačne grue koje su se nalazile u blizini njihovih kuća. Tijekom vremena razvila su se dva tipa izrade drvenih dizalica, savudrijske i umaške grue.
Pokazujući jedinstvene grue, Pelizzon pojašnjava kako je svaka različita, svaka ima različitu strukturu, ovisno o građi koja je bila na raspolaganju. Važno je da su ti stupovi nagnuti malo prema vodi tako da kad dođete s batanom paranki padnu na batanu, jedan na pramac, a drugi na krmu. Zakačite batanu i dignete na gruu. Sastoje se od dva okomita i četiri vodoravna stupa tako da se možete penjati gore i zakačiti barku. Nama je to bilo jednostavno, još kao djete sam mogao dignuti batanu bez problema.
Kad su ljudi preko noći išli na sviću s ostima, na povratku bi se našli ovdje za ćakuladu. To je bilo normalno. Našli bi se ovdje, svako bi sa sobom imao i bocu dobrega črnega vina. A posljednja grua izgrađena je sedamdesetih godina i od tada ih ljudi više nisu postavljali, ističe Pelizzon.
Nekoć su nosile batane, a danas su uglavnom prazne. Ljudi su s današnjim plovilima puno mobilniji, plastične barke su preteške, a do luke u Savudriji danas je puno lakše doći nego prije sto godina. Isto tako, smanjio se i broj batana jer se drvo sve manje upotrebljava zbog težeg održavanja.
Muzej grada Umaga je još 2016. godine započeo s istraživanjem grua, a 2017. godine izrađen je i konzervatorski elaborat koji je predstavljao stručnu podlogu za utvrđivanje i upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH te daljnje provođenje mjera nadležnih tijela, Konzervatorskog odjela u Puli, u cilju zaštite grua.
Grue su danas prepoznatljiv simbol sjeverozapadne Istre, a 2022. godine umijeće njihove izrade uvršteno je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro.
