Dosad u Istri postoje nalazišta čak 60 rimskih luka i upravo je to jedna od tema kojom se u svom diplomskom radu bavila dr.sc. Ida Koncani Uhač, muzejska savjetnica, voditeljica zbirke u Arheološko muzeju Istre.
Klasifikacija luka koja se predstavlja u radu rezultat je višegodišnjeg terenskog rada na postojećim lučkim uređajima. Dio podataka proizašao je proučavanjem dostupne kartografske dokumentacije, prikupljanjem informacija iz literature te podmorskim arheološkim pregledima.
Kako nam je u razgovoru rekla Koncani Uhač, najveći broj luka, njih čak 72 posto, pripadalo je vilama. „Martitimne vile“ pojam je vezan uz rimske kuće koje su se nalazile iznad mora. Kako pojašnjava, preko njih se odvijala trgovina iz vila s gospodarskim djelom u zaleđu.
„Iako su vile bile privatne, bile su i dio lučkog sustava strateški osmišljenog na istarskoj obali“, rekla nam je.
Velik značaj rimskih luka
Prema riječima Koncani Uhač, značaj rimskih luka je zaista velik. Naime, plovidba morem bila je u rimsko doba izuzetno važna.
Luke su značajne zbog određenih gospodarskih aktivnosti – uz more se nalazio kamen i vapno. Značajna je i keramičarska proizvodnja, sol te morski i drugi proizvodi sukladno čemu se može odrediti i svrha luke.
„Uzimajući sve to u obzir, jasno je da je značaj luka izuzetno velik. Morski tj. plovidbeni put bolje je razvijen od ceste iako je i ona u to doba bila važna“, objašnjava Koncani Uhač te zaključuje kako već i ovako visok broj maritimnih luka govori o njihovom značaju.
Luka Pula
Kako se navodi u njenom radu, na jugozapadnoj obali istarskog poluotoka nalazi se prirodno zaštićeni Pulski zaljev (luka Pula), koji je po svom geološkom postanku potonula kraška uvala čiji ulaz na sjevernoj strani omeđuje rt Proština, a na južnoj rt Kumpar.
U zaljevu se nalaze otoci Sv. Katarina, Sv. Andrija, Sv. Florijan (Uljanik) i Sv. Petar. Na unutrašnji pojas brežuljaka koji opasuju Pulski zaljev naslanja se vanjski pojas koji se uzdiže prema istoku, sjeveroistoku i sjeveru te unutrašnjoj visoravni istarskog kopna. Zahvaljujući takvoj geomorfologiji područja, Pulski zaljev u potpunosti je zaštićen od svih vjetrova.
Na sjeveroistočnom podnožju središnjeg brežuljka, u blizini morske obale nalazi se izvor pitke vode na kojem je izgrađen nimpheum. Plodna zemljišta u zaleđu zaljeva te dostupna pitka voda omogućili su uvjete za razvitak luke i razvoj prapovijesnog naselja, a potom i antičkoga grada Colonia Iulia Pola.
Nimfej se nalazio izvan gradskih zidina, na glavnom komunikacijskom pravcu Via Flavia koji je vodio iz Akvileje prema Puli. Cesta je prolazila ispred amfiteatra, s istočne strane nimfeja te je kroz gradska vrata sv. Ivana (Porta San Giovani) vodila u grad i do gradskog foruma koji je korespondirao s lukom.
Nimfej je u antičko vrijeme bio svega nekoliko metara udaljen od morske obale, što upućuje na to da su se brodovi sidrili na ovom dijelu Pulskog zaljeva.
Početkom 20. stoljeća Gnirs je na osnovu Kandlerovih opisa predložio smještaj antičke gradske luke Pule.
Istraživani slojevi rimske luke s brodovima na jugoistočnom dijelu lučkog bazena Pule, zbog glacioeustatičkih promjena razine mora, hidroloških značajki te ljudske aktivnosti kroz prošlost, danas se nalaze na 160 metara udaljenosti od sadašnje obalne linije mora, duboko unutar gradskog urbanog prostora. Lučki bazen na južnom dijelu poluotoka već je u rimskom razdoblju djelomično zatrpan aluvijalnim nanosima, uzrokovanim ulijevanjem potoka Prato Grande ili Pragrande.
Navedeni rezultati predstavljaju važan iskorak u topografiji i ulozi luke na određenom dijelu obale. Određivanje svrhe pojedine luke na istarskoj obali predstavlja korisno znanje u sagledavanju arheološkog konteksta važnosti regije, s mrežom luka u cjelokupnom lučkom sustavu sjevernog Jadrana i šire.
