Istra obiluje vrijednom umjetničkom baštinom koju se često, zahvaljujući EU projektima, zasluženo valorizira.
Tako se u sklopu uspješno provedenog projekta Heart of Istria izdala vrijedna brošura putem koje se može upoznati istarsku venecijansku baštinu graditeljskog razdoblja. Naime, u mnogim kutcima Istre prevladavaju venecijanski arhitektonski oblici koji daju pečat cijelim ulicama i trgovima istarskih gradova.
Ističu se tu Pula, Gračišće, Buzet, Labin, Savičenta, Vodnjan, Hum, Motovun…
Na žalost, često su u pitanju oronula i zapuštena drevna zdanja koja čekaju zainteresirane investitore voljne poštovati stroga konzervatorska pravila obnove.
Mletačka kultura
Istarska umjetnička baština velikim je dijelom obilježena mletačkom, venecijanskom kulturom, premda Venecija nikada nije zauzela čitavu Istru.
I u najmanjim gradovima grade se brojne višekatne kuće koje na pročeljima obavezno imaju prostrane ukrašene prozore i balkone stila venecijanske cvjetne gotike.
Mletački su majstori u Istri izrađivali kamene proizvode kako je bilo uobičajeno u Veneciji, ali su jednako tako zabilježeni i brojni istarski kamenoklesari na gradilištima prijestolnice.
Istaknut ćemo najznačajnije, značajne pa i poneke manje značajne, očuvane spomenike arhitekture koji su građeni u doba mletačke vlasti u Istri.
Gračišće
Mali grad ili urbanizirano selo Gračišće nije nikada bilo u sastavu venecijanske republike. Bilo je sastavni dio Pazinske grofovije i kao takvo dio imperija, kasnije Monarhije. Svejedno se ondje nalazi jedan od najljepših primjera venecijanske arhitekture u Istri: palača Salamon, smještena pored glavnih gradskih vrata. Skladna je dvokatnica sagrađena od pažljivo klesanog lokalnog kamena. Na pročelju se, po katovima, izmjenjuju arhitektonski elementi gotičkog i renesansnog stila, popularnog i u Veneciji krajem 15. stoljeća: prvi kat s biforom i balkonom cvjetna je gotika, dok su na drugom katu jednostavniji prozori polukružnih lukova s nizom klasičnih ukrasa. Palača trenutno nije naseljena, ali unutrašnjost nije dostupna za razgledavanje.
Labin
Labin, danas grad umjetnika, dolazi pod vlast Mletačke republike 1420. godine, a povijesni dio grada svoj današnji izgled poprima od 14. do 18. stoljeća. Opasan je bedemima iz 14. i 16. stoljeća. U stari grad se ulazi kroz Velika ili Vrata Sv. Flora iz 1587. godine, ukrašena grbom podestata Francesca Grimanija i lavom Sv. Marka. Na vrata se naslanja bivša pretorska palača iz 1555. godine u kojoj je bio i zatvor. S trga turistički smjerokazi upućuju namjernike prema nizu očuvanih urbanih patricijskih palača, od kojih su neke još u javnoj funkciji. Najčuvenija je gotičko-renesansna palača Scampicchio iz 15. stoljeća te barokne palače obitelji Franković-Vlačić, Manzini i Negri. U palači obitelji Battiala-Lazzarini iz 18. stoljeća danas je gradski muzej koji rječito svjedoči o iznimno zanimljivoj povijesti Labina. Zanimljiv je podatak da je gradsko kazalište sredinom 19. stoljeća nastalo pregradnjom fontika iz 1539. godine.
Pula
Pula je doživjela temeljite promjene i reurbanizaciju u 19. stoljeću, kada je postala najvažnija ratna luka Austro-Ugarske Monarhije. Među rijetko sačuvanim starim zdanjima ističe se izuzetna arhitektura gradske palače. Njezina jezgra potječe iz 1295. godine, što se najbolje vidi na sjevernom pročelju. Sama je palača sagrađena na ostacima drugog forumskog hrama čiji se dijelovi još vide, ugrađeni u njeno začelje.
Na Forumu je još jedna kuća s detaljima i ukrasom na portalu koja se može datirati u 13. stoljeće. Na prvom katu te kuće stariji su prozori modernizirani u 15. stoljeću.
U Kandlerovoj ulici, koja izlazi s Foruma, ostala je sačuvana monumentalna gotička palača izgledom slična onima u Poreču. Njen drugi kat nadograđen je u 19. stoljeću u neogotičkim oblicima.
U glavnoj gradskoj ulici, Sergijevaca, nižu se kuće kojima je srednjovjekovna struktura zaklonjena novim oblogama pročelja. Nedavnim su istraživanjima otkriveni ostaci širokog višedijelnog prozora, pentafore, na kući u blizini crkve Sv. Marije. Iznad tog reprezentativnog prozora nalazili su se reljefni simbolički likovi glavnih vrlina: snage, pravde, razbora i umjerenosti, koji se pripisuju majstoru Dominiku iz približno 1440. godine. Simbolički kiparski program na pročelju govori da to nije bila obična stambena zgrada kao što je danas, već je služila nekoj javnoj namjeni, bila je sudnica ili, možda, gradska loža.
Savičenta
Savičenta je primjer planiranog i u jednom dahu podignutog naselja krajem 15. i početkom 16. stoljeća kada u posjed kaštela i feuda dolazi venecijanska obitelj Morosini. Oni popravljaju i povećavaju kaštel koji dobiva pravilne i monumentalne renesansne forme; najljepši primjer ranorenesansnog kaštela u Istri. Pietro Morosini reurbanizira cijelo naselje u racionalnim oblicima, po načelu idealnog, pravilnoga renesansnog grada.
Veliki četvrtasti trg s jedne je strane okružen nizom istovjetnih jednokatnica s renesansnim prozorima i gradskom ložom sa šest elegantnih lukova. Nizovi kuća gotovo do u detalje odgovaraju oblicima zgrada s kraja 15. stoljeća u pučkim četvrtima Venecije. To su jednostavne i funkcionalne građevine kojima monumentalnost daju simetrično postavljene renesansne monofore polukružnog oblika. S uže je strane trga pojednostavljeno pročelje župne crkve s trolisnim završetkom, kakve su građene u Veneciji (primjerice, San Michele in Isola) i drugim gradićima republike.
Trg u Savičenti predstavlja najcjelovitiji primjer planiranog renesansnog urbanizma u Hrvatskoj. Poseban značaj toj cjelini daje jedinstveno oblikovanje svih klesanih arhitektonskih detalja na kaštelu, kućama, loži i crkvi. U sredinu trga skladno se uklopila šterna sagrađena stotinjak godina kasnije.
Kad obiđete ova mjesta imat ćete dojam kao da ste se vratili u neka davna vremena i osjetiti ponos što ste ih uspjeli pobliže upoznati.
