Kristove krune gotovo su zaboravljena delicija koja se pripremala na području Žminjštine. Kako bi došli do starih recepata, posjetili smo vrijedne domaćice koje ih i danas pripremaju.
Nona Melija – Marija Tanković jedna je od posljednjih čuvarica starog recepta Kristovih kruna, gospodske delicije koja se u posebnim prilikama priprema na području Žminjštine.
Kristove krune me navadila delati naša suseda, pokojna Elvira Križanac. Uni put san imela 30 let. Malo su bile gobaste, ali pokle san se pomalo navadila, prisjeća se nona Melija iz Žminja.
Kristove krune se delalo jedanput od domaćih manduli. Jer hi ni bilo za kupit. Potuklo se hi prvo s batićen i onda smo hi stavili kuhati jedan minut. Kad su se skuhale su se učistile i smo hi rizali. Svaku se stavi na pol i onda se rižu na štapiće. Na pol kila je šlo 16 deki cukera i dva jaja. Belnjaki se stave u pijat, doda se malo vode i soli i se stuću samo s pirunon. I od tega se zvadilo dvi jušne žlice i maklo ća i to se stavilo va manduli nakon ča smo već stavili cuker i se zmišalo sve skupa. I pokle smo pomalo delali. Kad smo storile te kristove krune pokle se stavilo peći deset minuti na 180 stupnjevi i kad se zvadilo se čekalo i se posipalo fini cuker zgor. Ali kad smo hi rizale onda se tribalo da se suše dan, dva. I pokle se moglo delati, pojašnjava nona Melija.
Nona Melija naučila je mnoge kako pripremiti Kristove krune. Među njima i kćer Anđelu te njezinu nevjestu Oliveru.
Anđela Damijanić naglašava kako je ustvari priprema badema najteži dio. Bademe treba skuhati te strpljivo rezati. Pošto radi u školi, ističe kako su prije nekoliko godina imali projekt o očuvanju tradicije gdje je sa svojim razredom pripremala ovu slasticu tradicionalnu za područje Žminja.
Nekoliko kuća dalje posjećujemo Irenu Križanac. Pokazuje nam knjižicu s receptima pokojne svekrve u kojoj se nalazi i recept za Kristove krune.
Iako sam imala recept koji je ostavila moja svekrva koja je umrla 1986. godine, Kristove krune sam počela raditi tek prije desetak godina uz potporu susjede Anđele Damjanić koja mi je pomagala i u biti dokazala da to nije tako strašno. Dapače, da je zahtjevna procedura, ali ovu je slasticu puno lakše raditi od većine drugih kolača. Tako da se svako može prihvatiti radit, govori nam Irena.
Iako se radi o jedinstvenoj deliciji, svaka domaćica ima svoj recept. Vrijedne domaćice rado dijele svoje recepte za izradu Kristovih kruna, ne bi li se ova tradicionalna delicija očuvala.
Iz Žminja odlazimo u Barban kod Matilde Ane Kleva, rodom iz Žminja. Kod nje nalazimo recept na talijanskom jeziku Corone di Cristo. Njezin se recept razlikuje od prethodna dva jer se ovdje uz sve već navedene sastojke dodaje još i sok od limuna. Matilde govori kako je kolače naučila peći još dok je kao djevojka živjela u Žminju kod pokojne susjede udovice, šjore Melije, koja ju je osim raditi kolače, naučila i šiti.
Kristove krune su se radile za posebne prilike pogotovo za vjenčanja, krštenje, pričesti i bermu i za neke posebne godišnjice, rođendane. U onim prilikama gdje bi domaćica htjele oduševiti goste.
Kristove krune kao posebnost ovog kraja prepoznala je turistička zajednica Žminj koja je krenula u projekt valorizacije ne bi li se ta slastica češće našla na stolu.
