U najstarijem istarskom mlinu prvo je brašno prerađeno davne 1930. godine. Iako se postrojenje s godinama mijenjalo, devedesetogodišnji mlin i danas stoji Istrijanima na usluzi.
Lucio Pauletić prisjeća se svog djetinjstva i skakanja po vrećama kojih je bio pun mlin.
Ročki mlin jedan je od tri preostala istarska mlina. U njemu će vas danas dočekati Nada i Lucio Pauletić. Lucio kreće s pričom o početku, davne 1930. kad je mlin započeo s radom. Radio je tad na motor na mazut. Pošto je bilo teško, mlin su kasnije pokretali konji. Struja je došla tek 1938. Onda su počeli na struju, s dva kamena i postepeno se širili. Kasnije je došao mlin na valjke, ali kapacitet nije smio biti veći od 100 kilograma na sat. Trajalo je to sve do 1985. kad je stigao ovaj pogon koji se danas nalazi u ročkom mlinu.
Nekad je bilo puno teže, otac je sve ručno radio. I danas se nešto radi ručno, ai strojevi su se modernizirali. Kad pogon krene, skoro pa ne treba ništa dirati. Međutim, nekad je sve to išlo ručno. A bilo je i puno više posla tako da to se nekad radilo dan i noć. Kasnije više ne, ali opet radilo se i do 7,8 navečer. Sada nam je radno vrijeme do dva i s obzirom na godina nama to i paše. Ali sad je mlin moderniziran pa se više toga napravi u kraćem vremenu, pojašnjava Pauletić.
Jedna zanimljiva anegdota koja se veže uz ročki mlin je kako su jednu gospođu koja se udala u Prapoće na Ćićariji poslali u mlin. Pošto nije bila s ovog područja, ona nije znala put. Ali put je znao magarac koji ju je doveo točno pred mlin.
Mlin danas ima kapacitet od 400 kilograma na sat, ali potrebe su puno manje. Mljelo se nekad puno više. Danas u mlin dolaze iz cijele Istre. Rijetki melju svoje, ali svejedno brašno od istarske pšenice mogu kupiti u mlinu.
Neda Pauletić pojašnjava kako ljudi koji dovoze svoju pšenicu dobivaju brašno u postotku i to 62% bijelog, 5% crnog i 33% mekinja. Kako bi svoje kupce opskrbili pšeničnim brašnom koje se dobiva isključivo od istarske pšenice u mlinu mogu kupiti pakiranja od 5, 10, 20, 25 i 40 kilograma bijelog, crnog i integralnog brašna te mekinja.
Lucio nam pokazuje postrojenje i pojašnjava kako mlin radi. Kad ljudi dovezu svoju pšenicu, ide na vagu pa zatim u koš s ostalom pšenicom. Nakon toga ide u silos, a zatim na čišćenje; prvo grubo, zatim od grahora pa ljuštenje pa pranje i onda odležavanje. Ono što se danas očisti, tek se sutra melje, pojašnjava Lucio i dodaje pokazujući nam na sito koje prosijava – Ide na brušene valjke, dolazi gore, prosijava, vraća se dolje drugi put. Grubo ide opet na brušene valjke, a na glatko ide griz. Osam puta ide gore dolje. Kad je gotov proizvod vraća se gore.
Cijela proizvodnja Luciu je u malom prstu, kako i ne bi bila kad je u mlinu od malih nogu, a ljubavi i volje za radom ne nedostaje ni nakon 80 godina.
