Za tržnicu kažu da je trbuh grada, a ona je svakako i mjesto susreta, druženja, središte gradskog života te njegov puls.
Zgrada pulske tržnice jedna je od ljepših u Hrvatskoj. Ona je prekrasan primjer secesijske arhitekture. Prošle godine proslavila je 120 godina svog postojanja, što je obilježeno prigodnom izložbom starih razglednica i fotografija koje se u prostorima tržnice još uvijek mogu razgledati.
Velike promjene krajem prošlog stoljeća
Pulska tržnica, kao i cijeli grad, svoj je veliki preobražaj doživjela za vladavine Habsburške Monarhije, kada se od ribarskog gradića sabijenog između srednjovjekovnih zidina preobrazila u najvažniju vojnu luku na Jadranu.
Višestoljetnu pulsku letargiju zamijenile su znakovite promjene u svim segmentima gradskog života. Tada je bio običaj trgovanja u blizini Foruma, središnjeg gradskog trga koji se zadržao do kraja 19. stoljeća. Mjesta trgovanja nisu se puno promijenila zbog blizine luke pa je tako pulska ribarnica bila na Kapitolinskom trgu, iza Augustovog hrama.
Sama tržnica nalazila se u blizini Foruma, na trgu koji se i danas zove Stara tržnica odakle se potom preselila na današnje Giardine.
Zgrada preživjela Drugi svjetski rat
No kako se povećavao broj stanovnika Pule tako su i apetiti bili veći te je nastala potreba za zgradom tržnice. Početkom 20. stoljeća uređena je nova tržnica za potrebe sve većeg grada. Nova zgrada je plod suradnje inženjera Jakoba Ludwiga Munze i arhitekta Leopolda Nobisa koji je izgradio zgradu u duhu secesije kombinirajući željezo, čelik i armirani beton. S radom je započela 1903. godine.
Za potrebe zelene tržnice, iza zgrade su posađena stabala divljih kestena ispod kojih i danas trgovci prodaju svoje proizvode. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, za razliku od ostatka grada, pulska tržnica ostala je neoštećena. Zgrada tržnice potpuno je renovirana 1997.godine. Takva i danas, nakon 120 godina postojanja, služi trgovini i susretu stanovnika Pule i okolice.
Iako su građani bili oduševljeni novom tržnicom i interes je bio velik, bilo je i onih koji su je kritizirali. Naime, na tržnici je vladao red kojeg nije bilo na improviziranim prodajnim mjestima, a kojeg su se svi trebali pridržavati.
Kako nam je rekla Hana Žerić Šaponja, kustosica izložbe iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Državni arhiv u Pazinu ustupio im je tržni red iz 1926. godine. „Tržni red napisan je u Puli, baš za našu tržnicu“, napomenula je Žerić Šaponja.
Tržni red
U tržnom redu navodi se da je u svim dijelovima tržnice zabranjeno psovanje, vikanje, dozivanje i privlačenje pažnje kupaca. Uz sve to zabranjeni su i ekscesi, svađe, nepristojno i necivilizirano ponašanje od strane prodavača. Oni koji se ogluše na ove zabrane bit će strogo kažnjeni, ističe se.
„Pristup tržnici zabranjen je u svako doba dana i godine šarlatanima, uličnim zabavljačima, putujućim glazbenicima i drugim ljudima koji mogu stvarati gužvu. Na tržnici je zabranjeno trčanje i vožnja biciklom, koturaljkama i ostalim sredstvima prijevoza za vrijeme radnog vremena ali i nakon njega“, stoji u ondašnjem tržnom redu.
Prije zatvaranja tržnica se pregledavala kako ne bi netko ondje spavao i kako bi se provjerilo da su svjetla ugašena.
Izložba daje uvid u prošlost
Kako je pulska tržnica prošla kroz dva svjetska rata možete pogledati na starim fotografijama i razglednicama koje su ondje izložene od srpnja 2023. godine.
Na fotografijama vidimo kako je to nekad izgledalo i kako izgleda danas. Tržnica je od onda prošla više transformacija. Uređen je dio s mesom i ribom te okoliš tržnice.
„Za potrebe izložbe koristili smo našu zbirku starih razglednica i fotografija, a dio je iz bogate arhive tržnice“, rekla nam je Žerić Šaponja koja se prilikom rada na izložbi koristila i knjigom pulskog arhitekta i znanstvenika, Attilija Krizmanića, „Graditeljsko nasljeđe Pule 1813. – 1918.“
