Tradicijska (folklorna, narodna ili pučka) glazba oblikuje neki identitet. Neovisno o nazivu koji se koristi, ova vrsta glazbe ističe povijesne, socijalne i kulturne značajke nekog identiteta. Tradicijska glazba jedna je od najstarijih vrsta glazbe.
Tradicijska glazba dio je nekog identiteta i značajno obilježje naroda nekog prostora. Ona svjedoči o povijesti, obilježjima naroda, vrijednostima i uvjerenjima, ali i ostalim segmentima nekog prostora te društva koje na njemu živi. Jedan od takvih primjera je tradicijska istarska glazba. Ona je obilježena specifičnim napjevima, instrumentima i ostalim elementima glazbenog identiteta.
Odlike tradicijske glazbe Istre
Prema riječima poznatog istarskog etnomuzikologa, Daria Marušića to je u prvom redu raznovrsna glazba, bez obzira što su nas desetljećima zavaravali predstavljajući je uniformiranu u jedan stil.
“Istarsku tradiciju tvore Dvoglasje tijesnih intervala i Tonalitetna tradicija s tragovima modalnosti s mnoštvom podstilova i hibridnih stilova. Ono što se prezentira kao takozvanu Istarsku ljestvicu, koja ima nedvojbene kvalitete inače je umjetnička interpretacija dijela tradicijskog glazbovanja u spomenutom Dvoglasju tjesnih intervala“, kaže Marušić.
Istarska tradicijska glazba od iznimnog značaja
Njen značaj je u svakom pogledu iznimno važan, ističe Marušić, prvenstveno zbog toga što je ta tradicija u neku ruku još uvijek živa: “Ovdje mislim na tradicijske pjevače i svirače te u nekim mjestima i nekim prilikama – plesače”.
Folklorna društva su svakako važna u popularizaciji određene tradicijske glazbe, no uz rijetke iznimke većina tih društava na svojim nastupima prezentira tek zamrznute trenutke prošlosti, mogli bismo reći da su neka vrsta folklornog kazališta, smatra te ističe kako bi puno više trebalo raditi na očuvanju žive tradicije prvenstveno prenošenjem umjeća na mlade generacije.
Marušić napominje kako valja zaboraviti na termin “zaštita” kad je riječ o tradicijskoj glazbi koji je potpuno neprimjeren i u tom slučaju čak apsurdan i štetan.
Manifestacije s ciljem očuvanja
Mnogo je načina očuvanja i promocije istarske tradicijske glazbe. Neki od njih su i manifestacije poput one Pišćaci i gunjci u Marušićima.
“Pišćaci i gunjci u Marušićima dio je zbivanja prilikom naše fjere ili samnja i specifičan je po tome što prikazuje glazbenu tradiciju sjeverne i sjevernog dijela središnje Istre gdje su tradicijonalno violina i bajs bili kraljevi. Taj susret proizlazi iz nazora da realna slika istarske glazbene tradicije može biti predstavljena tek kao mozaik u kojem je svaki mikroelement ravnopravan sa svim ostalima. Nadasve važna je i radionica lokalnih tradicijskih plesova koji bivaju predstavljeni i tjekom susreta. Inače je uz svirku nastupajućih sastava svim prisutnima omogućeno spontano sudjelovanje u plesu na tradicionalnom plesnom podiju “tavolacu”, govori Marušić.
Tradicija u modernom svijetu
Moramo biti realni, istarska tradicijska glazba se tek s vremena na vrijeme pojavljuje kao zanimljiva “inovacija” u neizmjerljivom svijetu produkcije popularne glazbe, govori Marušić.
Kad je, pak, riječ o istarskom tradicijskom glazbovanju, vrlo je cijenjeno u krugovima ljubitelja tradicijske i rane glazbe. No, glazbeni sastavi poput Veje doprinose tome da se ona popularizira. Naime, oni koriste tradicijske instrumenate u modernoj glazbi.
Ideju o osnivanu sastava pokrenuo je Goran Farkaš još 2007. godine, kad je započeo s istraživanjem istarske tradicijske glazbe I od onda neumorno sviraju te su, kako to često biva, popularniji u svijetu nego kod nas.
