U Centru za nematerijalnu kulturu Istre (CENKI) u Pićnu ljetos je uspješno održana još jedna radionica za djecu. Naime, CENKI već tradicionalno tijekom školskih praznika organizira edukativne programe namijenjene djeci osnovnoškolskog uzrasta. Ljetna radionica u Pićnu organizira se u partnerstvu s Općinom Pićan, u Centru za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja Istre.
Ovogodišnja radionica bila je posvećena tradicijskoj glazbi. Polaznici radionice, djeca osnovnoškolske dobi, upoznala su se s istarskim tradicijskim glazbalima. U sklopu radionice imali su organizirano predavanje, slušaonicu, izradu glazbenih instrumenata te zajedničko muziciranje.
Izrađivanje glazbala od biljaka
„Izrađivali smo tradicijska glazbala, svirali i lijepo se družili“, rekao nam je voditelj radionice, dr. sc. Noel Šuran,
To ni ne čudi s obzirom da su se bavili najneistraženijim oblikom tradicijskog glazbovanja koji je u prošlosti bio jako raširen u Istri – izradom i sviranju na glazbalima od sezonskih biljaka. Naime, dolazak proljeća nekad je bila velika sreća – svako je mogao doći do sezonskih glazbala.
Na radionici su stoga izrađivali tradicijska glazbala od sezonskih biljaka. „Izrađivali smo nonule, klepetače od trukinjišća, svirali smo na vlat trave, na lišće, izrađivali smo zvečke od školjaka i slično. Djeca su naučila da i predmeti mogu biti glazbala, primjerice, daska za prat robu, pas od brageš, češalj, stol i slično“, rekao nam je Šuran.
Švikatići, švikutići, svikalini, fautin, švikalnica, fs’cioto, švikaloto, švik, pišćalca, sopiele od kostanja, tuturače… Sve su to nazivi za glazbala napravljena od kore određenih vrsta drveća (jasen, lijeska, rulj, topola, vrba i dr.) Izrađuju se u rano proljeće kad se drievo lika, to je posebno stanje drva kada je drvo osobito vlažno ispod kore, pa se s njega kora lako skida.
Na vlat trave (na oštricu, na podlesnicu), nekad se sviralo tako da ju se koju postavilo između dva palca i upuhivalo zrak, a nekad se sviralo i na stabljiku luka (žbule) ili maslačka (puhaljke) koja je šuplja.
Djeca su se s većinom tih glazbala prvi put susrela na radionici, no Šuran nam je rekao kako je bilo nekih koji su znali kako se, na primjer, šviče na kapicu od oriha, tako da je i on nešto novo naučio od njih.
Slušaonica i gledanje arhivskih videozapisa
U sklopu radionice bila je organizirana i slušaonica na kojoj su djeca mogla čuti glazbene primjere istarskih tradicijskih glazbi pa su tako doznali kako zvuče gunjci, kako bitinadori i slično. Gledali su i videozapise manifestacije „Fešte pres štrumienti“ iz arhive Centra za nematerijalnu kulturu Istre, a na većini glazbala im je voditelj svirao uživo.
„Zadnje dane radionice smo zajedno muzicirali na glazbala koja smo izradili na radionici i u kombinaciji s instrumentima poput flaute usne harmonike. Koristili smo pojačalo koje smo spojili na piezzo mikrofon pa smo istraživali kako zvuče razni predmeti kad se po njima udara, grebe… Na neka od tih glazbala sam im uživo svirao da vide kako zvuče“, ispričao je Šuran koji smatra izuzetno važnim prenositi vještine i znanja najmlađima – kroz igru, različite eksperimente sa zvukom, materijalima te poticati djecu na vještine fine motorike.
A o važnosti prenošenja tradicije djeci i značaju edukacije najmlađih najviše govore pozitivni dojmovi polaznika radionice CENKI-ja.
„Djeca kažu kako im je drago da su naučili napraviti instrumente od biljaka i naučili ponešto o tradicijskoj glazbi Istre. Bilo im je zanimljivo doznati da su se ljudi nekad zabavljali tako što su sami izrađivali instrumente. Posebno su sretni bili što su naučili napraviti nonulu“, ispričao nam je Šuran.
Izuzetno je vrijedno vratiti pozornost ovim sviralama jer nam pomažu razabrati prve oblike nekih instrumenata, kod kojih postanak valja potražiti u pradavnini.
