Vodnjan, istarski gradić bogate povijesti i kulturne baštine, moguće je upoznati na različite načine. Jedan od zanimljivijih svakako je kroz priče mještana, a ako je uz to u pitanju književnica i novinarka, priče će biti tim zanimljivija.
Naime, o Vodnjanu smo doznali više od Carle Rotta koja za sebe kaže da živi i diše Vodnjan od uvijek, a opet je svako toliko nešto „novo – staro“ u tom mjestu iznenadi.
„Upoznala sam Vodnjan kroz priče djeda i bake, kasnije kroz igru otkrivala njegove kutke. Puno smo se bavili mjestom i poviješću u osnovnoj školi, tako da smo svake godine izdavali jednu školsku monografiju u kojoj smo obrađivali jednu temu“, ispričala nam je.
Kasnije su ti učenički radovi postali svojevrsna mala enciklopedija Vodnjana, koju često lista. Rotta kaže kako postoji i „ozbiljna“ monografija Vodnjana, u čijem je stvaranju sudjelovala, a voli i analizirati Statut te ga uspoređivati s onim drugih gradova u Istri.
Projekt valorizacije baštine
Rotta smatra da razvoj Vodnjana možemo čitati kroz povijest, arhitekturu, poljoprivredu ili razne obrte kojima su se kroz vrijeme bavili njegovi stanovnici. Uz to, proučavajući Statut, možemo bolje upoznati društvene pa i političke prilike jednoga doba.
„Jedan vrlo zanimljiv aspekt Vodnjana je onaj sakralni, što kroz mnoge crkve unutar grada ili pak one van grada koje se nalaze doslovno u poljima. Izuzetno zanimljivi su ostaci bazilika koje nalazimo gotovo na cijelom teritoriju“, ističe Rotta govoreći o bogatoj baštini toga grada.
Upravo Carla Rotta vodi šetnju kroz Vodnjan, „Priče o kamenu“ kojom se on, uz zanimljive priče, može obići. Riječ je o projektu Turističke zajednice Vodnjan, a u fokusu ima kamen koji piše povijest mjesta kroz sva povijesna razdoblja; od doba gradina do današnjeg dana.
Za Vodnjan se slobodno može reći da je rođen iz bijelog kamena koji ga okružuje. Istarski kamen vezan je uz osnutak Vodnjana koji se zbio prije 4000 godina. Naime, novo naselje počelo je nastajati oko mjesta Sv. Lovro (na rubu današnjeg grada Vodnjana) čije ruševine i danas Vodnjanci nazivaju „groumaso de la sorte“ ili ostaci gdje je bačeno kamenje, odnosno donesena odluka o osnivanju grada u kojem će se stanovnici sedam naselja osjećati sigurno i zaštićeno.
Kamen u Vodnjanu oblikovan je različitim arhitektonskim stilovima iz različitih razdoblja, ima tu utjecaja venecijanske, gotičke ili srednjovjekovne arhitekture.
Zanimljiva je činjenica da su sve vodnjanske ulice nekada bile prekrivene bijelim kamenom, kao i ona da su, zahvaljujući velikoj količini kamena koja se i danas nalazi na području Vodnjanštine, čak i kuće najsiromašnijih stanovnika bile građene od tog izdržljivog materijala.
Od ostataka nekadašnjeg kaštela popločane ulice
Iz srca Vodnjana 1808. godine nestao je veličanstveni kaštel s dvije kule. Bio je okružen rovom s pomičnim mostom i uzdizao se prema vodnjanskom nebu za vrijeme Mletaka u 14. stoljeću.
Dok je postojao, isticao se svojom impozantnošću i velikom cisternom, a Vodnjanci su ga svako malo renovirali i popravljali jer je kroz stoljeća bio na udaru Mađara, vojske Frankopana pa opet Mađara i Uskoka.
Svoju originalnu osobnost uvelike je izgubio uništenjem 1555. godine i skupom obnovom 1609. godine. Brojne promjene i nedostatak pravog gradskog trga bili su razlozi zbog kojih je prvo ime grada Giovanni Andrea Dalla Zonca odlučio presuditi kaštelu i narediti njegovo rušenje.
Grb je s dvorca premješten na pročelje Gradske palače, baš kao i sat na kojem je otkucao posljednji čas za vodnjanski kaštel čijim su kamenjem Vodnjanci potom popločili svoje ulice. Upotrebljavali su ga i za komunalne radove odnosno izradu, rubnika i nogostupa, a dio je prodan za privatne potrebe.
Fascinacija Vodnjanom
Na pitanje što je najviše fascinira kada je riječ o Vodnjanu, Rotta kaže kako ne može biti objektivna kada se radi o njenom rodnom mjestu: „Mene fascinira sve, čak i ono što je ostalo samo u usmenoj predaji. Lakše je diviti se arhitekturi i umjetnosti – to ostaje. No, treba valorizirati i krhku baštinu: tradiciju, istroromanski govor i slično“.
Teško joj se odlučiti i oko onoga što je u Vodnjanu najzanimljivije. „Ne znam bi li istaknula kaštel kojeg više nema, kamene palače s elegantnim biforama, palaču Bettica, palaču Bradamante, gradsku palaču koja je malo novije gradnje ali veoma uočljiva, barokne zgrade, vrata i prozore ukrašene kovanim željezom, grbove starih obitelji…“, kaže Rotta te zaključuje kako svatko može birati onaj dio priče koji ga zanima i tako upoznavati Vodnjan iz dana u dan i svaki put u njemu pronaći nešto novo.
