Istra je poznata po svojim delicijama, mnoštvo je slastica specifičnih za Poluotok, no neke su manje znane, čak i Istrijanima. Vrsaranski amareti tradicionalna su poslastica vrsarskog područja no mnogi za njih ne znaju. Kako bi se to promijenilo, oni su u procesu zaštite kao nematerijalna kulturna baština.
Naime, Klara Trošt Lesić iz Turističke zajednice Općine Vrsar ističe kako već dugi niz godina rade na očuvanju kulturne i gastronomske baštine na području Vrsara.
Već godinama naše vrsaranske amarete predstavljamo na svim našim manifestacijama i gostima nudimo mogućnost da ih degustiraju. Početkom godine pokrenuli smo i postupak zaštite vrsaranskih amareta kao nematerijalne kulturne baštine, naglašava.
TZ općine Vrsar dobitnik nagrade Internatural Slow Food Awards
Vrsaranski amareti zasluženo su dobili nagradu Internatural Slow Food Award.
Muzej Istrian de Dignan uključen je u međunarodnu Slow food zajednicu te je osnovao Slow food zajednicu za očuvanje poljoprivredno – prehrambene baštine Istre s ciljem promicanja i očuvanja tradicionalnih resursa Istre. Internatural nagrade se dodjeljuju najboljima u očuvanju, razvoju i promociji lokalne eno- gastro baštine.
Turistička zajednica općine Vrsar osvojila je nagradu za očuvanje, vrednovanje i promociju lokalne gastronomije kao pozitivan primjer vrednovanja lokalne tradicije, a time i spašavanje od zaborava i valoriziranje recepta za vrsaranske amarete, njihova promocija i uvrštavanje u turistički doživljaj mjesta.
Posebnost vrsaranskih amareta
Prema riječima Trošt Lesić, vrsaranski amareti se od rade od lješnjaka, za razliku od poznatijih, talijanskih, koji se rade od badema.
Donedavna su se na području Vrsara prostirale mnogobrojne plantaže lješnjaka, te se zbog izobilja tog ploda u prošlosti vrsarski amareti izrađivati od lješnjaka, kaže Trošt Lesić.
Proces je zahtjevan i dug, no oni na tome vrlo angažirano i neumorno rade. Između ostalog radili su društveno istraživanje na tu temu, morfološko istraživanje obilježja lijeske te su u sve uključili lokalnu zajednicu.
Radi se i na brendiranju proizvoda pa su tako u kontaktu s ugostiteljima toga kraja. Ideja je da uz kavu nude vrsaranski amaret.
Dragocjene kazivačice
Kazivačice, žene s područja Vrsara među kojima se našao i jedan muškarac, pripovijedale su svoja sjećanja, govorile o načinu pripreme te otkrivale recepte spravljanja amareta, kako bi se ono otrgnulo zaboravu.
Naime, u suradnji s Etnografskim muzejem Pazina proveli su niz strukturiranih intervjua i prikupili vrijedne informacije o tome za koje prigode, na koji način i koliko često su radili amarete. Uz sve to, malobrojna stabla i grmove s lijeskom označili su te fotografirali cijeli proces kako bi putem izložbe pokazali plod lijeske od koje se radi amaret.
Riječ je o sorti „istarski duguljasti lješnjak“ koji se, prema riječima kazivačica, koristio jer su ga lakše čistili od onog okruglog.
O amaretu pričamo svuda i uvijek, naglašava Trošt Lesić pa tako za njegovu promociju koriste i razne manifestacije koje su dobra prilika da ga gosti upoznaju, vide kako se priprema i u konačnici probaju.
A upravo je mjesto njegove degustacije i kupovine ono na čemu se također radi. To nam je velik i važan korak stoga smo u stalnom kontaktu s restoranima i kafićima, a za iduću godinu planiramo radionice kako bi ugostitelji vidjeli da se amaret može prilagoditi i nuditi na razne, nešto modernije načine i prilagoditi našim vremenima, kaže Trošt Jesić.
No kako bez kvalitetnih sastojaka nema dobrog proizvoda, prije svega valja revitalizirati lješnjak stoga se potiče njegova proizvodnja.
Tradicionalan recept
Prema tradicionalnom receptu iz usmene predaje za pripremu amareta od sastojaka su potrebna jaja, lješnjaci, grubo mljeveni šećer, jedan vanilin šećer i prstohvat soli.
Kako pripremiti vrsaranske amarete, otkrila nam je Mirjana Žiković iz Vrsara. Na deset jaja ide kilogram lješnjaka i kilogram šećera, odnosno, na jedno jaje ide 100 g lješnjaka i 100 g šećera, ovisno o količini amareta koju želite napraviti.
Lješnjake treba samljeti. Tajna amareta je mljevenje lješnjaka u ručnom mlincu koji neće zagrijati lješnjake te će oni zadržati svu svoju masnoću.
U mljevene lješnjake treba dodati cijela jaja, šećer i vanilin šećer. Sve zajedno ručno pomiješati dok se ne smjesa ne sjedini. Nakon toga se mogu formirati kuglice iste veličine.
Smjesa se miješa rukama, najbolje s rukavicama koje se po potrebi svako malo smoče da se smjesa ne lijepi. Stave se na tepsiju obloženu papirom za pečenje i peku u pećnici 10 – 15 minuta na 180 ° C.
Valja jako paziti, ne micati se od peći, jer brzo izgore. Čim se izvade iz pećnice treba ih maknuti s pleha i pustiti da se ohlade, ističe Žiković.
Mogu stajati i do deset dana ako su spremljeni u kutiji, ali iz TZ-a pozivaju na izazov: Probaj pojesti samo jedan!
