Istarska koza je 2012. godine, uvrštena na popis hrvatskih izvornih i zaštićenih pasmina. To je prvi korak ka spašavanju pasmine čije je uzgojno područje istarski poluotok gdje se gaji tek stotinjak rasplodnih grla. Spada u kritično ugrožene pasmine, ali malobrojni uzgajivači puni su optimizma.
Novija povijest se ponavlja. Istarska koza, simbol Istre i Istrijana, prolazi put Istarskog goveda. Šest zaljubljenika u domaću kozu prihvatilo je izazov i krenulo u njeno spašavanje.
Ivan Milohanić iz Veleniki i David Trento iz Galižane na svom gospodarstvu imaju dvadesetak istarskih koza, a Hanna Lora Čović iz Kršeti desetak.
Hanna Lora Čović ne krije ljubav prema Istri i istarskim ljepotama. Ova Poljakinja stigla je u Kršete nakon što se pružila dobra prilika za kupnju kuće u kojoj i danas živi. Kako je sve oko kuće bilo zaraslo, koze su bile idealno rješenje. Kupila je dvije koze koje su joj prirasle srcu i tako ih je svake godine bilo sve više i više.
Zaštita istarske koze
Zaštita uz kozare i hrvatske institucije povjerena je Agenciji za ruralni razvoj Istarske županije. Gordan Šubara iz AZRRI-ja ističe kako se u zaštitu jedne male populacije kao što je kritično brojna populacija istarske koze moraju svi uključiti. Moramo uključiti sve institucije i svatko od nas mora dati svoj doprinos. Ta međuinstitucionalna suradnja će biti krucijalna za to hoćemo li uspjeti dobiti dobre rezultate. Država preko Mjere 10.9.1., mjere koja ide prema izvornim pasminama, uzgajivačima daje između 200 i 220 kuna po rasplodnom grlu. Ono što Županija sad razmatra su sve mogućnosti po kojima bi razradio program te da i oni izravno potiču te uzgajivače. U ovom trenutku se mole svi uzgajivači da zadrže u uzgoju sva rasplodna grla i pomladak koji ostaje.
Što istarsku kozu razlikuje od ostalih?
Istarska koza se razlikuje od svih koza na svitu, jedinstvena je i posebna. David Trento pojašnjava nam razliku između istarske i ostalih koza. Naglašava razliku u vimenu, nogama te konstrukciji trupa. Zatim boji usta, bradi i resama. Gordan Šubara pojašnjava kako je temeljna razlika u okviru koji je kod istarske koze nešto veći, ona su između pet i deset kilograma jače. Postojano su bijele boje, ali imaju sivkastu kostrijet koja je izrazito jaka po gornjim rubovima, po hrptu i po glavi što ukazuje da je pasmina koja se ekstenzivno uzgajala kroz svu svoju povijest. Tu su brada i rehe koje su poželjne, ali nisu nužne kao element da ocijenimo dali je to istarska koza ili nije. Sljedeća temeljna odrednica je genetska slika preko koje smo dokazali da to jest posebna pasmina.
Jarić je za mnoge gurmane bolji od janjca, kozje mlijeko je lakoprobavljivo i vrlo bogato vitaminom A, magnezijem i kalijem. U vrijeme kad želimo biti bliže prirodi veliki značaj ima i kozji gnoj.
Muze se na usta, a ne na vime
David Trento naglašava važnost ishrane za kvalitetu mlijeka. Na usta se muze, a ne na vime. Mi imamo dosta maslina pa kod čišćenja, ako one nisu špricane, tu dovezemo grane i to je hrana koju načešće jedu. Zatim, tu je svakodnevna paša, one svaki dan moraju biti u prirodi. Posije se pšenica, djetelina..
Ivan Milohanić ističe kako koza puno pojede. Mi na našem gospodarstvu proizvodimo sami žitarice, kao što je ječam i zob. Koza pojede oko kilogram, kilogram i pol dnevno. Tu je i sijeno, ali i svakodnevna ispaša da se nabrste i napasu svježe zelene trave.
Koza je siromaška krava, ali je i štetočina. Brsti sve što dohvati, a na zadnje se noge diže prilično visoko. U drugoj polovici prošlog stoljeća bijaše zabranjena. Gajila se samo na vezu.
Jarice od pedesetak istarskih koza ostavit će za naprid, jarići će selekcijom postati prči, sve sa svrhom zdravih rasplodnih grla.
Ako imamo tako malu populaciju, tako mali broj rasplodnih grla, trebate sačuvati sav ženski potencijal jer ona svake godine daje novo potomstvo. Mužjaka treba biti, ali naravno njih treba izabrati. Ono što je jako važno, treba utvrditi srodnost i veze između tih jarčeva na način da ćemo onda moći kroz genetske analize i sve ono što će ići omogućiti to da u određena stada idu oni jarčevi koji će zaštititi, odnosno neće povećavati daljnji uzgoj u srodstvu. Kod takvih populacije je to jedan od najvećih problema. – pojašnjava nam Šubara.
U vjeri da vlasti opet ne ograniče uzgoj koza, da ne dođe huda bolest, ili da se još slabije surađuje s kozarima moglo bi biti više koza u tipu istarskih.
Naši se sugovornici nadaju svijetloj budućnosti za istarsku kozu. Nakon što se stabilizira populacija, onda se može razmišljati o gospodarskim aspektima, odnosno o plasmanu proizvoda.
Koza je domaća životinja. Za vlasnike je kućni ljubimac, to je krava za siromaha, najbolji čistač prirode, vatrogasac… ona je simbol, znamen, pečat koji je gotovo izblijedio. Čini se kako ipak dolaze bolji dani. Već ovo malo uzgajivača, zaljubljenika u istarsku kozu jamči veća stada i čišće proplanke.
