Dok je hrvatsko govedarstvo na povijesno najnižim granama jedna pasmina odolijeva vremenu. Čak je zahvaljujući akciji spašavanja sredstvima Europske unije obogatila i pašnjake susjedne države.
Riječ je o istarskom govedu pasmini kojoj je prijetio nestanak. Nakon dvadesetogodišnjeg rada na spašavanju i očuvanju pasmine, blago, što će reći bogatstvo, opet se vratilo na pašnjake naših proplanaka od juga Istre do Ćićarije s obje strane granice.
Istarsko govedo najkorisnija je i najpotrebnija domaća životinja. Simbolizirala je od vajkada i snagu – bogatstvo obitelji. Kućanstvo se mjerilo brojem rasplodnih grla i snažnih volova – kastrata. Vlasnici su zaljubljenici od malih nogu, a njihova se ljubav generacijski prenosi.
Početkom ovog stoljeća istarsko je govedo spašeno od izumiranja koje mu je uvelike prijetilo. Agencija za ruralni razvoj Istarske županije pokreće program zaštite pod nazivom Trajna zaštita istarskog goveda. Tada je veći broj zaljubljenika u blago prihvatio uvjete AZRRI-ija.
Ponosni vlasnici pokazuju svoje blago. Danas ih ne vode na sajam, ali zna biti vrlo živo na pašnjacima.
Deset steonih junica istarskog goveda isporučeno je na slovensku Čičariju. Bilo je to godina 2012. u sklopu APRO, programa Europske unije za pograničnu suradnju. Danas se broj upeterostručio. Sva grla imaju potrebnu dokumentaciju i zaštićena su hrvatska pasmina. Uvjeti isti kao na drugoj strani, blago uglavnom živi na otvorenom i naravno prirodni je pripust.
Vlasnici su svojim govedima od vajkada davali imena. Danas se vjerojatno iz marketinških razloga svako istarsko govedo zove boškarin. To pomalo vrijeđa nas, vlasnike blaga i našu prošlost. Ime govedo treba dobiti premi boji i rogovovima.
Istarsko govedo vjerojatno neće nestati. Zašto i bi kad mu se život bitno promijenio na bolje od težaka postao je ljenčina, lakodelac i živi suvenir.
