U sjevernoj Istri, na Ćićariji, u Brestu pod Učkom i Slumskom krasu daleko više ima divljih od domaćih životinja. Čagljeva, vukova, divljih svinja sve više, a ovaca i goveda sve manje. Razvoj stočarstva uz mali broj mještana uvjetuju i male parcele s velikim brojem suvlasnika.
Desetak ovaca na ulazu u Lanišće krajem siječnja 2020. godine podsjetnik je na ne tako davno vrijeme kada je ondje bilo na tisuće grla ili po laniški kvarnara ovac. Danas na više od 150 kilomatara četvornih ima malo stoke i vrlo malo ljudi. Koji starčić par ovac, a veća stada samo u Brestu pod Učkom i Slumu, odnosno na slumskom krasu. U Podgaćah i Prapoćah nešto goveda i to je sve. Stanovnike će popisati dogodine. Nema puno više od tristo ljudi. I ono malo stočara ograničeno je u proizvodnji koju žarko žele. Ovcama i govedima trebaju pašnjaci, a njih ima, ali nema. Problem su usitnjene parcele s puno vlasnika, komunele i loše održavana polja.
Neriješeno poljoprivredno zemljište razlogom je što stočari ne mogu do europskih sredstava.
Komunele, usitnjene poljoprivredne površine, veliki broj vlasnika jesu golemi problem, međutim, mali broj stanovnika ipak više pogađa sjeverno istarsko područje. Kada bi se riješilo zemljište, možda bi došli ili barem ostali ljudi.
Ne riješe li se problemi oko zemlje stoka sa sjevera Istre bit će samo u pričama u povijesti.
