Šetnjom po rovinjskoj rivi među mnogobrojnim brodicama i barkama za oko će vam zapeti tradicionalna batana, jedan od simbola Rovinja.
Vremena se mijenjaju, ali tradicija ostaje. Nekada su rijetke bile obitelji koje nisu imale batanu za ribolov, ali i odlazak na kupanje. Danas je to ipak u manjem broju, ali u ljetnim mjesecima, u batani rado zaveslaju i turisti.
Sat vremena uživali smo u vožnji tradicionalnom rovinjskom batanom s Remiđom Bogešićom koji nam je rado ispričao svoju priču o batani. Veslati je naučio još kao dijete, jer to je prvo što moraš naučiti, kaže on. Objasnio nam je i zašto se zove batana. Pošto je ravna, ona udara po valovima i upravo je po talijanskom battere, što znači udarati, dobila ime.
Remiđo nam govori kako ga vraća u djetinjstvo. S batanom je odrastao, a s njom se nada da će i završiti.
Održavanje je puno zahtjevnije nego kod novih, plastičnih baraka. Remiđo kaže kako se gotovo svaki dan mora zalijevati vodom da se ne bi otvorila. Pošto je drvena, stalno zahtjeva bojanje i razne popravke.
Ako se batana ne održava, neće puno potrajati. Bar jednom godišnje treba je pofarbati, a kad propadne zamijeniti koju dasku. Alvisa Benussija zatekli smo u radioni kako popravlja malu batanu.
Kaže kako su nekad batane trajale 15,20 godina, dok danas potraje 5,6 godina. Razlog su materijali koji su nekad bili puno kvalitetniji. Prirodno sušeno drvo danas je teško pronaći.
Alvise je restaurirao malu batanu Peicia za rovinjsku udrugu Kuća o batani. Na porinuću u more najvažniji gosti bili su najmlađi Rovinježi. Oni su prvi zaplovili u sređenoj batani.
Kako bi se tradicija očuvala najvažnije je uključiti u nju najmlađe naraštaje. Upravo je to jedan od ciljeva rovinjske udruge Kuća o batani.
