Nama najbliža solana nalazi se nadomak graničnog prijelaza, istina s druge strane na području susjedne nam Slovenije. Solana Sečovlje jedna je od posljednjih solana na Mediteranu gdje se po tradiciji, sol dobiva ručno.
Solana Sečovlje proglašena je parkom prirode 2001. godine, a osim što je jedna od posljednjih solana na Mediteranu u kojoj se sol skuplja na tradicionalan način, značajna je i zbog vlažnih staništa tristotinjak vrsta ptica koje se ovdje gnijezde i prezimljuju.
U dobroj sezoni, vrijedni će solinari skupiti oko 3500 tona soli. Svaki od njih ima svoje polje za koje se brine tokom cijele godine.
Ono što je posebno u ovoj proizvodnji je petula, odnosno tanki sloj koji odvaja sol od blata.
U vrijeme prikupljanja soli, solinari stižu na svoja polja u ranu zoru kako bi krenuli s radom.
U bazenima se skuplja obična sol koja se nalazi na dnu bazena i cvijet soli, najkvalitetnija vrsta soli koja nastaje na površini vode.
Ovisno o vremenskim prilikama, Osman dnevno napuni četiri do pet malih vagona, odnosno dvije do tri tone soli.
Kad sezona skupljanja soli završi, u bazenima ostaje slanica koja se čuva za iduću sezonu. Sprema se u jedan veliki bazen.
Dok skuplja sol, solinar na nogama ima taperine kako ne bi oštetio petulu.
U ovaj kraj stizale su nekad davno na svetog Jurja 24.travnja cijele porodice kako bi radile u solani. Smješteni su bili u kućama uz solna polja gdje bi živjeli cijelu sezonu pobiranja soli.
U starom dijelu danas su ostali samo tragovi tih vremena. Muzej je obnovio četiri kuće koje pokazuju kao je izgledao život solinara i njihovih porodica.
Jedan dio solane zauzeo je welness Lepa vida. S pogledom na solna polja, nudi tretmane sa sirovinama koje se tu proizvode. Razni tretmani privlače strane i domaće goste.
Cijela priča, u solanu dovodi brojne goste koji ovdje pristižu tijekom cijele godine, iako se najveća posjećenost bilježi tijekom ljetnih mjeseci. Sol koja se ovdje proizvodi nosi zaštićenu oznaku porijekla, a zastupljena je po cijelom svijetu.
