Najznačajnija vrsta školjkaša u uzgoju u Republici Hrvatskoj je dagnja. Posjetili smo jedno od uzgajališta u Raškom zaljevu.
Dagnje ili kako ih mi u Istri zovemo, pedoći, najznačajnija su vrsta školjkaša na našoj obali. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, prošle ih je godine u Hrvatskoj proizvedeno 947 tona. Uzgajaju se duž cijele obale. Mi smo posjetili jedno od uzgajališta u Raškom zaljevu.
Na uzgajalištu dagnji (ist.pedočeri) u uvali Teplica čekaju nas Elvis, Doriano, Leonardo i Nino. Kreće priča o početku uzgoja. Sve je počelo prije šest godina, a danas se uzgajalište proširilo na šest hektara, od čega su četiri funkcionalna, dok se na još dva planira još jedno uzgojno polje. Radovi su se zbog cijele situacije malo odužili.
Doriano Šegota ističe kako je u početku bilo jako teško jer nisu znali puno. Pomoću europskih fondova kupili smo brod i svu mehanizaciju koja je potrebna za rad s dagnjama.; za ponovno stavljanje u more, dizanje.. Nekad nas je trebalo biti 7,8, ali danas je sve lakše. Uz četiri stalno zaposlena radnika uspijemo sve napraviti. Znači cijelu zimu se presađuje, a po ljeti se to prodaje.
Elvis Catela pokazuje nam bove i govori kako oni nemaju klasične bove zbog pozicije u Raškom kanalu koja je zahtjevna što se tiče dubine i hrane. Na samom vrhu dagnje puno bolje rastu i pune se. Zato smo mi ograničili s našim bovama kako bi bili jednako popunjeni. Kod standardnih bova se događa da su velike dubine između svake bove. A ispod osam metara nema ničeg, špage nam budu prazne.
Na jednom pergolaru, kad se izvadi iz mora, bude oko dvadeset kilograma dagnji raznih veličina. Velike idu u prodaju, a male se sortiraju i stavljaju natrag u more na daljnji rast. Osim u pergolarima, mlađ nalaze i na bovama. Dorijano ističe kako na jednoj bovi zna biti i do 30 kilograma mlađi. To je jako dobro jer ne trebamo kupovati mlađ. Sada imamo sami svoju mlađ. S tom mlađi se pospješuje i mlađ u kraju i svuda.
Nakon vađenja, dagnje idu na pranje. Nakon selekcije se pakiraju i spremne su za prodaju. Nino Laković pojašnjava nam cijeli proces čišćenja dagnji. Nakon branja dagnje se stavljaju u stroj za čišćenje. Prolaze kroz vodu gdje se iščetkaju i izlaze na rešetke gdje se vrši selekcija. Padaju u tri kutije iz kojih kasnije idu na presađivanje u tri različite veličine. U veliku kutiju padaju dagnje spremne za tržište. Većinom je to nakon 18 mjeseci, koliko im treba da narastu.
U uzgoju dagnji javlja se problem prevelikog hvatanja mlađi na već nasađenim dagnjama u pergolarima što guši njihov rast. A tu su i štetnici koji se vole zasladiti dagnjama. Najveći štetnici su orade.
Što se tiče dagnji, tu je potražnja dosta velika. Vole ih turisti, a vrlo se često nađu i na tanjuru domaćih.
