Domaćeg meda ove zime, kad nam je najpotrebniji, nema. Pčelari koji pčele sele u kontinentalnu Hrvatsku nešto imaju, oni stacionarani, samo za prijatelje. Trgovci, ipak nude proizvod na čijoj limenci piše med. U medenoj priči najavljujemo Dane meda, ugostili smo slatku polaznicu pazinske pčelarske škole i odgovaramo na pitanje što će biti kad ne bude pčela.
Otežani su prodajni kanali od pčelara do kupaca; poradi korone nije bilo sajmova, manifestacije..a istinu za reći nije baš da je bilo meda. Istarski pčelari su svoje kupce naučili na med visoke kakvoće.
Domaći med stoji od deset i više eura za kilogram. Trgovački centri med nude za duplo manje kuna i eura.
Pčelarima i kupovcima jako nedostaju manifestacije koje se, nadamo se, privremeno ne održavaju. Najveće okupljalište proizvođača, kupaca i kupica su pazinski dani meda.
Pčelari u šali govore kako ćemo se morati priviknuti na jeftiniji internacionalni med. Domaćih pčelara je sve manje, paša sve zatrovanija,a klimatske promjene galopiraju.
Bez razlike na ćud prirode suradnja pčelara i poljoprivrednika je neophodna; jednima treba med a drugima oprašivači. I na tom smo području zakonodavno vrlo jaki u praksi jako debuli.
Putem pčela priroda šalje signale. Bilo bi dobro da ih katkada poslušamo.
