Potražnja za medom ove koronalne, veća je od da tako kažemo normalnih godina. Teže je do meda jer nekih prodajnih mjesta nema, a izostale su brojne manifestacije. Ipak, žuto zlato i ove će jeseni do kupaca poznatim kanalima i bez velikih promotivnih akcija.

Police trgovinskih centara popunjene su medom, a ipak moja susjeda po med redovito odlazi kod svog pčelara. Nekako joj je taj med najbolji. Moram priznati ima pravo. Evo jednog od brojnih primjera;  Nedavno je Povjerenstvo za zaštitu kupaca Hrvatskog pčelarskog saveza kušalo medove na našoj obali. Rezultati su za ne povjerovati.

Ivan Kovač, pčelar i tajnik udruge Nektar Poreč priča nam kako je analizirano 68 meda na putu od Linskog kanala do Dubrovnika. Od toga, samo su dva meda bila prava, jedan ispravno deklariran, dok drugi nije bio ispravno deklariran, ali je bio pravi.

 

Pčelar Arduino Bubola naglašava kako je med najbolje kupiti kod pčelara. Ove godine je plasman otežan, međutim pčelari imaju svoje kupce koji kupuju direktno od njih stoga svatko ima svoje tržište.

 

Domaći med bi morao biti prisutniji u ishrani. Potrošnja po stanovniku nije niti pola kilograma godišnje. Zbog siromaštva populacije, kojoj je med najpotrebniji, posiže se i za jeftinijim nazovimo medovima. Raduje što se ipak povećava broj košnica. U Istri tristotinjak pčelara raspolaže s više od 12 tisuća košnica.

Mlade pčelarice Danijela Bel i Maja Sever nemaju puno košnica, ali ne kriju ljubav prema pčelama i pčelarstvu.

Ubod pčele je neugodan, međutim pčelari kažu kako je vrlo koristan. Prema spoznaji pčelara Kovača svaki ubod produljuje život.

Pčelarska godina nije bila loša a dobra je i jesen. Medio je bršljan, bilo je vrijeska i još nekih peludom bogatijih cvjetova. Slijede pripreme za prezimljavanje.

Godina na izmaku bijaše dobra za pčelare, za uvoznike još i bolja. Sad će pčele na zasluženi zimski odmor. Ako vas u prisunci koja ipak ubode, bit će vam život produžen, s domaćim medom  još više.