Svi znamo što su i tko su pčele, ali moramo si postaviti pitanje. Kako bi izgledao svijet bez pčela? Čak i ljudsku predanost i marljivost na određenom poslu vrjednujemo s izrazom „vrijedan/a kao pčela“. Zašto je to tako? Pčela od trenutka kada se izlegne iz jajašca, nakon „kraćih“ priprema, zajedno s ostalim kolegicama kreće na posao. Najteži dio posla obavljaju pčele sabiračice. Čim slete na neku medonosnu biljku ili njen cvijet, pomoću svog jezika (rilca) kreću u skupljanje nektara. Tako od cvijeta do cvijeta (u jednom letu pčela sleti na 50 do 100 cvjetova), pčela puni svoj medeni mjehur te se on tu miješa s tvarima koje luči pčela.

Dobra organizacija posla u košnici

Tada malena pčela s teretom koji iznosi oko pola njene težine, hitrim letom odlazi prema košnici. Pritom troši minimalnu količinu nektara radi nadoknade energije utrošene pri skupljanju nektara od kojega nastaje med. Stigavši u košnicu pčela med predaje kolegici pčeli kućanici koja ga dalje nastavlja razgrađivati. Na kraju postupka pčela tu količinu nektara koji je izmiješan s njenim enzimima odlaže u saću i tako radi sve dokle saća ne bude puna. Tu nije kraj procesa. Pčela kućanica cijelo vrijeme maše krilima kako bi iz budućeg meda odstranila višak vode.

Naravno, pčela sabiračica je već krenula po novu turu nektara i tako se ciklus vrti u krug. Krajnji cilj je osigurati dovoljnu količinu meda za cijelu zimu i cijelu košnicu. Naravno, u svojoj marljivosti pčele sakupe meda koji je i više negoli dovoljan za cijelu populaciju košnice. Ostatak meda koristimo mi ljudi kod pčela koje su u uzgoju, a u prirodi se tom delicijom koriste jako hrabre životinje koje se usude krasti med iz košnica.

Cijela struktura u košnici je izvanredno organizirana. Pčela Kraljica dnevno položi oko 1500 jajašca, a svoje vjerne podanike kontrolira feromonima. Životni vijek pčele je oko trideset dana. Trutovi žive sve do parenja s Kraljicom, a nakon toga ugibaju. Životni vijek Kraljice je do sedam godina, što je ogroman životni vijek u odnosu na pčele radilice i trutove.

Bez pčela ne bi bilo većine biljaka

Ono u čemu je pčelina zasigurno najveća važnost u prirodi je oprašivanje biljaka čije cvjetove obilazi prilikom skupljanja nektara. U tom segmentu pčelinog djelovanja se nalazi nešto što zasigurno djeluje na cijeli biljni i životinjski svijet. Bez značajne pomoći pčela, ne bi bilo niti većine poznatih biljaka, kako onih nama manje zanimljivih pa sve do onih čije plodove jedemo.

Veliki um dvadesetog stoljeća, Albert Einstein je kazao da on misli da u slučaju da pčele nestanu, ljudima na ovom planetu preostaju još četiri godine života. Sablažnjivo, zar ne? Zar mi, veliki ljudi ovisimo o jednom malom insektu? Vjerovali ili ne, ali u tome ima istine. Naravno, treba napomenuti da većina svjetskih poljoprivrednih usjeva ovisi o oprašivanju koje vrše pčele, ti mali neumorni radnici.

Broj pčela se smanjio za 50%

Zašto je već neko vrijeme ova tema aktualna? Zato što pčele polako nestaju. Statistike ukazuju da se broj pčela smanjio za 50% na svjetskoj razini, a vodeći svjetski autoriteti sa zabrinutošću prate što se zbiva s pčelama. Stvarni uzrok smanjenja broja pčelinjih zajednica je za sad nepoznanica, barem za nas obične smrtnike. Neke pretpostavke kažu da pčele nestaju zbog smanjenja biljka cvjetnica koje igraju bitnu kariku u pčelinjoj prehrani. Isto tako, čovjek je sve više područja zasijao s monokulturama, a time prouzročio i velika iskrčivanja šumovitih područja i uništavanju prirodnih livada.

Drugi razlog koji se navodi je upotreba modernih pesticida. Pokazali su se kao neotrovni prema ljudima i ostalim toplokrvnim živim bićima, ali velike su naznake da su toksični za pčele. Sljedeći razlog koji se navodi je onečišćenje zraka i vode. Ono što znanstvenici potenciraju kao najvjerojatniju teoriju je da za smanjenje broja pčela krivicu snose bakterije, virusi te razni nametnici. Još jedna teorija zauzima značajno mjesto kao posljedica izumiranja pčela. Navode se klimatske promjene koje u naš i pčelinji svijet unose nešto što nije ustaljeno, već se manifestira kao osveta prirode za sve ono što joj čini čovjek.

Ono što se nama laicima nakon brojnih teorija čini kao najmjerodavnije je svakako da svi nabrojeni faktori utječu na smanjenje broja pčela. Ljudsko destruktivno djelovanje svake godine uništi, odnosno istrijebi, preko sto tisuća organizama s našeg planeta. Nadajmo se da pčela neće biti među njima. U tom je slučaju na pomolu velika katastrofa, nestašica hrane, a kao posljedica toga i ratovi za hranu. Da, mi ljudi ne gradimo prirodu, mi ju usiljeno i destruktivno iskorištavamo. Čini se sve do njenog konačnog nestanka.

Umjetne pčele?

Naravno, znanstvenici su već izumili umjetne pčele koje bi i dalje oprašivale biljke, ali imaju jednu veliku manu – njihova je proizvodnja jako skupa. Osim toga, više smo se puta uvjerili u ljepotu prirode. Nema ljepšeg prizora od pčele koja u proljeće izleti iz košnice i krene u svoj mukotrpan posao održavanja prirode prirodnom!

Što nam je činiti? Svakako treba promicati zaštitu ekosustava kao jedino održivo pravilo koje će nam donijeti suživot dostojan svih živih bića, pa tako i malenih vrijednih pčela!