I sami smo svjedoci koliko iskoristivih sirovina svakodnevno propada, dok je mogućnosti za njhovo korištenje jako puno. Rezidbeni ostaci, komina, drop.. samo su neki od njih.
Plastika od narančine kore, tkanina od ostatka kave, bambusa, i ananasa, bioplastika od sirutke… To su samo neki od primjera kružne ekonomije odnosno bioekonomije. Primjerima i mogućnostima pozabavio se LAG sjeverna Istra kroz projekt Bioekonomija i obnovljivi izvori energije u poljoprivredi.
Voditeljica projekta Bioekonomija i obnovljivi izvori energije u poljoprivredi, Iva Juranović iz LAG-a Sjeverna Istra ističe kako je projekt nastao u želji da se javnost upozna s bioekonomijom kao temom koja ima istaknuto mjesto u europskim strateškim dokumentima. Bioekonomija je gospodarski model koji se temelji na zamijeni sirovina na bazi naftnih derivata biomasom, što bi trebalo doprinijeti smanjenju emisija ugljika. Znajući da je to jedan od krovnih ciljeva Europske komisije do 2050. godine, očekuje se da će itekako porasti potražnja za biomasom, što će poljoprivrednicima otvoriti neka nova tržišta i nove poslovne prilike budući da imaju priliku postati dobavljači biomase. Naš je cilj ovim projektom otvoriti neke nove vidike, te educirati i usmjeriti poljoprivrednike.
Tom je prigodom izrađena info brošura i edukativni video u kojem stručnjaci donose relevantne sadržaje o bioekonomiji. Iz LAG-a Sjeverna Istra se nadaju kako će ovim projektom pobuditi interes poljoprivrednika i poduzetnika za prelazak na bioekonomiju kako bi povećali svoju konkurentnost, ali i doprinijeli krovnim klimatskim ciljevima Europske komisije.
Nezavisna stručnjakinja Europske komisije za bioekonomiju i viša istraživačica pri Energetskom institutu Hrvoje Požar u Zagrebu Biljana Kulišić ističe kako je važno dijeljenje informacija i primjera dobre prakse u održivom i kružnom biogospodarstvu. Imamo odlične istraživače i istraživačke kapacitete koji jedva čekaju povezivati se s poljoprivrednicima, s vlasnicima biomase. Ne možete očekivati od poljoprivrednika da će on iz ostataka napraviti bio plastiku, njemu netko treba pomoći. Zato su tu znanstvenici.
Matko Perović, stariji istraživač pri Energetskom institutu Hrvoje Požar navodi jedan od primjera koji je lako primjenjiv, a to je primjena ostataka od rezidbe voćnjaka, maslinika ili vinograda. Ti se ostaci mogu vrlo lako skupiti, samljeti i stvoriti novi proizvod u vidu peleta i briketa. Još jedna dodatna prednost tog načina proizvodnje je što nisu potrebna velika ulaganja. Postoje mali strojevi koji su primjenjivi za mala gospodarstva, gdje i oni mogu stvoriti takav proizvod koji će kasnije sami koristiti, prodavati na tržištu ili se pak udružiti s nekim i proizvoditi veće količine. – pojašnjava Matko Perović.
Postoji piramida bioekonomije. Prema vrhu je veći prihod i skuplje po jedinici volumena ili mase. Niže je velika količina i mali prihod po po jedinici mase. Za poljoprivrednike i vlasnike biomase vrlo je važno koliko su spremni i s kim se mogu udružiti. Vrlo je važno sve staviti na papir i napraviti poslovni model prije nego se upuste u bilo što. Jednom kad se krene u to, treba krenuti prema isplativosti investicije. – ističe Biljana Kulišić.
Odličan primjer bioekonomije nalazimo u Bibićima. Od vinara preuzimaju drop, odvajaju koščice i proizvode ulje koje se koristi u prehrani i kozmetici.
Nadja Schaps Horvat is tvrtke BioSeedLab pojašnjava kako su do ideje došli za vrijeme drugog projekta gdje im je ulje od sjemenki grožđa bila osnovna sirovina. Kako ga na hrvatskom tržištu nije bilo, sami su krenuli u proizvodnju. Krešimir Lezić iskazuje zadovoljstvo sa suradnjom s istarskim vinarima koji su odmah prepoznali potencijal proizvodnje.
Marko Makek upoznaje nas sa samom proizvodnjom. Ističe kako od 400 kilograma grožđa, tri četvrtine odlazi na vino. Mi od toga dobijemo oko 100 kilograma dropa. Od toga, sjemenki je dvadesetak posto dok je ulja na kraju oko 1%. Nama treba 100 kilograma dropa da bi dobili jednu litru nerafiniranog hladno prešanog ulja od sjemenki grožđa vrhunske kvalitete.
I dok se koščice grožđa koriste za proizvodnju vrhunskih ulja, ostaci proizvodnje ekstradjevičanskih maslinovih ulja također imaju veliki potencijal. Sve je više uljara krenulo s odvajanjem košćica masline iz komine, koja se kasnije koristi za grijanje.
U uljari Chiavalon, Tedi Chiavalon nam pojašnjava vrijednost koščica maslina koje se koriste za grijanje. Radi se o proizvodu koji ima 30 – 40% veću kaloričnost od samog peleta, a na tržištu je duplo jeftiniji. Naša uljara je lani proizvela skoro sto tona tog materijala.
U Hrvatskoj je bioekonomija tek u povojima, a mogućnosti su daleko veće od njihove iskorištenosti. Iva Juranović iz LAG-a Sjeverna Istra ističe kako je LAG neće stati na ovome. Već se razvijaju neke nove aktivnosti i novi projekti kako bi svojim poljoprivrednicima pružili više informacija i kako bi ih umrežili s poslovnim subjektima koji već primjenjuju načela bioekonomije.
Veseli činjenica kako je pobuđen interes poljoprivrednika i sve su veća shvaćanja samih mogućnosti koje donosi kružno biogospodarstvo. Europa svakako podržava ovakve modele poslovanja i potiče kroz razne fondove i natječaje.
