Vinogradi u Istri gotovo da su još lani orezani, maslinari zazivaju niže ali ne preniske temperature, svinjokolja se miče u drugu polovicu siječnja. Mijenjaju se termini sjetve, sadnje, pa i obrade tla. Klimatske promjene nisu tamo daleko, tu u našem dvorištu su.
Zemlja ova naša jedina, se umorila, preosjetljiva je, stara, čangrizava, tvrdoglava i prevrtljiva. Svi ju, kao vole, a premalo skrbe o njoj. Čini se kako je u ovom tisućljeću posebno ljuta. Njezin odgovor na naše neodgovorno ponašanje moderno zovemo klimatske promjene.
Petar Radovan, urednik portala Istramet ističe kako se temperature zraka povećavaju i kako je taj trend ubrzan posljednjih pet do deset godina. Što će se sad dogoditi? Realno je očekivati da će u sljedećim desetljećima na području Istre oborine postupno rasti. Očekujemo da će njihov raspored biti sve jednolikiji i tako ćemo imati osam, devet mjeseci izraženije suše, a onda će u dva mjeseca pasti 600, 700, 800 do tisuću mililitara i taj manjak će se ”nadoknaditi”, ali ta voda se nema gdje akumulirati. Zatim će suše biti sve izraženije. U tom globalnom svijetu brzih promjena moramo se i mi prilagoditi. Recimo u Istri je svaka obitelj imala šterne. Danas je to znanstvena fantastika osim rijetkih izuzetaka koji to i dalje gaje. Mi bi trebali i na razini vlasti i na osobnoj razini gledati akumulirati vodu, ističe Radovan.
Zaboravismo na četiri praelementa: vodu, vatru, zemlju i zrak. Vode sve manje, vatre preko dovoljno, zrak i zemlja sve zatrovaniji. Svakodnevno nestaju biljne i životinjske vrste. Negdje više negdje manje. Od četiri godišnja doba izražena su dva, a i oni se isprepliću. Ulaze jedan u drugi. Čitam kako ovih zimskih dana talijanski stočari kose travu. Zbog vlage povrćari teško pripremaju zemljište za sadnju. Vinogradari su obavili rezidbu, a to rade i neki maslinari.
David Deklić, vinar iz Vižinade ističe da vinari nisu u dobroj poziciji. Klimatske promjene se osjete, veliki su ekstremi. Velike su suše, zime gotovo da i nema. Bojimo se da pupanje ne krene prerano i da se kasnije dogodi mraz. Ako se ne dogodi prava zima, kasnije ćemo imati problema sa štetnicima, pojašnjava Deklić.
Zima uništi štetnike u maslinicama no, niže ne i niske temperature značajno se odražavaju na urod. Vrag je ko je smrzavica, vrag i dva ko je nema. Dario Paulišić, maslinar iz Labinci naglašava važnost zimskih temperatura za kvalitetnu diferencijaciju. Temperatura mora padati ispod 7°C. Poželjno je da bude oko 0°C minimalno pet do sedam dana da bi se mogla odraditi kvalitetna diferencijacija. S druge strane, ako temperatura ide niže, na – 5°C i niže onda dolazi do drugih problema. Stvaraju se ozbiljna smrzavanja vegetativnih pupova jer se biljka sprema za obnovu izgubljenog dijela krošnje, pojašnjava Paulišić.
Pesimisti kažu kako će nestati pčele, time nema spasa čovjeku. Optimisti imaju malu drugačiju priču.
Petar Radovan ističe kako je situacija s pčelarstvom jako komplicirana zbog velikih klimatskih promjena. Naše biljke u posljednjih deset do trideset godina ne mede kao što su prije medile. Treba vidjeti hoće li se introducirati nove biljne vrste koje će mediti u periodu kad naše ne mede. Ako dođe do toga, u potpunosti se mijenja naš krajolik, odgovornost je na čovjeku hoćemo li ići ovako naprijed ili uvoditi nove vrste i time mijenjati krajolik i naš biljni fond. Što se tiče pčelarstva, medonosna pčela koju mi gajimo nije ugrožena jer je tu čovjek koji je liječi. Kad je gladna daje joj hranu i on je tu spašava. Osim te medonosne pčele postoje brojne druge vrste solitarnih pčela, takozvanih divljih pčela, i one su na pragu izumiranja. One su čak i bolji oprašivači u odnosu na medonosne pčele, ističe Radovan.
Ni praščina nije kao nekad. Termin se treba premjestiti u drugu polovicu antošnjaka, siječnja, januara, kaže najstariji i najtrofejniji istarski pršutar, Mladen Dujmović. Mjenja se klima, mijenjat se moramo i mi. Moja preporuka je da je klanje idealno nakon 15. siječnja jer su noći kraće, bolja je vlaga i temperature. Već u ožujku krenu i marčene bure i sve zajedno se postižu bolji uvjeti, ističe Dujmović.
Zemlja se umorila i bez razlike na samoobnovu moramo više skrbiti o njoj, jer tako skrbimo o sebi.
