U Umagu radno, kreće berba plodova cjelogodišnjeg rada. Posla ovih dana na poljima ne fali.
Osim nadaleko poznate rajčice, u plodnoj se umaškoj zemlji gaje i druge kulture. Ovih je dana započela berba luka.
Mladi poljoprivrednik iz Umaga, Ajdin Dervišević priča nam kako je sjetva luka koji se sada bere obavljena polovicom rujna. Sjeme se sije na dubinu od dva centimetra u zemlju, oko milijun sjemenki na hektar. Ostvaruje se prinos od oko šezdesetak pa i do osamdeset tona na određenim lokacijama po hektaru. To je potpuno novi sistem sjetve, nije uobičajen za Hrvatsku, a kamoli za ovo područje.
Ajdinu je u pomoć stigao i njegov prijatelj, također poljoprivrednik. Deny Oković bavi se maslinarstvom i vinogradastvom, a u pomoć Ajdinu stiže kad god je to potrebno. Ističe kako je važna međusobna pomoć, mladi su i voljni raditi.
Pod lukom je ove godine oko šest hektara, govori nam Ajdin. Uz luk uzgajamo još i industrijsku rajčicu i nešto krumpira i malo žitarica. Što se tiče luka još je teško odrediti točan prinos, znati ćemo na kraju berbe. Za sad je 80 tona po hektaru tako da smo zadovoljni.
Ajdin i Deny pravi su primjer mladih koji rade i žele raditi. Međusobno si pomažu u svakom poslu i podržavaju jedan drugoga.
Deny nam priča kako je preuzeo gospodarstvo od djeda. Imam neke planove i pratim tržište i u što bi mogli ići. Kako bi početna investicija bude što manja zbog mogućih rizika.
Ajdin priznaje da u ovom slučaju kad su u pitanju visoko dohodovne kulture nije na odmet dobiti neku potporu, ali nije ni od presudne važnosti. Najvažnije je imati sigurne ugovore za zemljište, za dugotrajne zakupe i neke malo ozbiljnije površine s kojima bi mogli proširiti plodored i ujedno povećati proizvodnju. To mi u ovim trenucima nemamo. Uskraćeni smo za zemljište do kojeg teško dolazimo. Planovi raspolaganja za zemljište sporo se provode i samim time se odgađaju natječaji. Mi jednostavno ne možemo doći do zemlje.
Deny se slaže s Ajdinom i dodaje kako bi bilo poželjno da se plan raspolaganja malo prže provede i da se mladima da zemlja u najama na što duže razdoblje. Tada bi bili sigurni i mogli se upustiti u investicije.
Tržište i cijena proizvoda uvelike ovise o uvozu i stanju inozemne proizvodnje. Ajdin je tržištem relativno zadovoljan iako ističe da ih puno uvjetuju uvoz i cijena koju diktiraju. U ovom trenutku ja ne znam koja će biti cijena luka. To je taj problem i taj nedostatak tržišta. Evo na primjer ako je prošle godine u Nizozemskoj bila suša, djelomično je sigurno da će ove godine u Hrvatskoj biti manje uvozne robe i da će cijena biti malo bolja. Zato jer su oni najjači na tržištu. Ali ako je njima prethodna godina bila u redu, mi tu jednostavno nemamo šanse jer nas uvoz pojede.
Kao što naši sugovornici govore, na mladima svijet ostaje. Kud sreće kad bi svi bili kao oni, puni želje i volje za radom. Tad bi vjerojatno bila riješena i svi pitanja, od zemljišta do sigurnosti proizvodnje i tržišta.
