U Društvenom vrtu u Puli ovaj su vikend održane besplatne permakulturne vrtlarske radionice urbanog vrtlarstva te sadnje trajnih kultura. Više u nastavku.
U sklopu projekta ZaVRTimo za inkluziju zajedno, ovaj su vikend u Društvenom vrtu na pulskoj Gregovici održane dvije prermakulturne vrtlarske radionice gdje su sudionici mogli naučiti više o primjeni permakulturne prakse u svojim vrtovima, o urbanom vrtlarstvu te o sadnji trajnih kultura.
Radionica u okviru projekta Zavrtimo za inkluziju
Dunja Mickov iz Zelene Istre ističe kako je želja bila Društveni vrt učiniti inkluzivnim mjestom, mjestom na kojem će se prakticirati društvena uključivost i koje će postati pristupačno osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Današnja je radionica najviše bila usmjerena na to da se mi kao organizacija, ali naravno da smo poželjeli tu priliku pružiti i našim sugrađanima, osnažimo za permakulturnu sadnju u našem Društvenom vrtu. Radionica se organizira u okviru projekta ZaVRTimo za inkluziju čiji je osnovni je cilj da se dugoročno unaprijedi kvaliteta života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te uključi ih u društveno politički život u Puli i Vukovaru. Projekt se provodi i u Vukovaru gdje se također nalazi jedan društveni vrt.
Radionicu je vodila Ivana Keller, magistra inženjerka ekološke poljoprivrede, permakulturna dizajnerica te urbana vrtlarica. Ističe kako je cilj radionice prvenstveno edukacija, ali i praksa. Odmah smo napravili jednu gredicu bez kopanja, a sudjelovali su većinom korisnici vrta i polaznici prijašnjih radionica.
Posađene i posijane različite biljne vrste
Primjenom ovakve gredice bez kopanja, dobiva se tlo koje je bogatije mikroorganizmima i nutrijentima, olakšana je borba protiv korova, bolesti i štetnika te manja potreba za zaljevanjem. Gredica može biti dugačka ovisno o mogućnosti parcele, ali važno je da širina dozvoljava obradu gredice, da možete stajati pored nje i velikim je korakom zaobići, pojašnjava Keller. Za izradu gredice, potrebno je ukloniti zeleni pokrov. Površinski dio je uklonjen, a korijen ostavljen u zemlji kao hrana mikroorganizmima. Nakon toga, s ravnim vilama treba prozračiti tlo na cijeloj površiti gdje će se nalaziti gredica. Nakon toga, na zemlju dolazi karton koji je prethodno natopljen u vodi te se slaže u slojevima. Nakon slaganja, karton se dodatno namoči i dodaje se sloj komposta ili zrelog stajskog gnoja koji iznosi otprilike pet centimetara. Na to se stavlja slama koja služi kao pokrov i kao hrana. Nakon toga se rade sadni džepovi u koje dolaze sadnice. U ovoj su gredici posađene i posijane različite biljne vrste koje se međusobno slažu na principu dobrih i loših susjeda, miks povrća, cvijeća i začina.
Manja potreba za zaljevanjem
Takva se gredica s vremenom nadopunjuje sa slamom i kompostom, ovisno o potrebi. Ivana Keller ističe kako slama ne ide u proces truljenja već kompostiranja te će na jesen biti potrebno staviti novi sloj komposta i slame. Ako je gredica suha, treba ju zaliti. Ako nije, nema potrebe za pretjeranim zaljevanjem. Prednost takve gredice jest da ima manje fizičkog rada; nema okopavanja, a slojevitost štiti biljke te je jednostavnije za obrađivanje. Korovi neće izlaziti zbog kartona, a manja je potreba za zaljevanjem jer ima pokrov koji spriječava isušivanje.
Polaznici radionice i sami obrađuju vrtove, a nova saznanja iskoristit će i primijeniti u njima. U Društveni vrt dobrodošli su svi građani koji su voljni pomoći ili doprinijeti svojim znanjem ili vještinama u uređenju samog vrta. Dolazak u Društveni vrt svakako je dobra prilika za bijeg od svakodnevnog stresa, ali i približavanja prirodi.