Na spomen mladog krumpira svakome će na pamet prvo pasti onaj istarski. Uzgojen na škrtoj crvenoj zemlji u kombinaciji s odgovarajućom klimom, morem i suncem prepoznat je u cijeloj Hrvatskoj.
Posjetili smo tri proizvođača, Emilijana Zohila u Pomeru, Darija Marčetu u Valbandonu i Marka Bratovića u Kašteliru.
Marčeta ističe kako je crvena zemlja možda škrta i ne daje prinos kao što ga daje zemlja u unutrašnosti Hrvatske, ali okus je znatno bolji. Zohil ističe kako nema boljeg krumpira u cijeloj Europi.
Ovogodišnju berbu otežavaju vremenske prilike, neki su već krenuli, a neki će morati pričekati dok se zemlja ne prosuši.
Na njivama poljoprivrednog gospodarstva Zohil berba je krenula. Vrijeme im nije po volji, ali da se brati. S berbom su započeli krajem svibnja, ali bere se sa stankama zbog kiša. Zbog toga je i pobrano manje od planiranog, a brati će se ovisno o vremenskim prilikama i narudžbama.
Dario Marčeta još nije započeo s berbom. Problem je s kišom koja u Valbadonu pada svaki drugi dan već tjedan dana. Berba je trebala započeti prije desetak dana, ali nemoguće je ući u krumpir sa strojevima pa se čeka ljepše vrijeme. Berba krumpira će trajati sigurno 45-50 dana. Ovisi o tržištu i potrošnji krumpira. Za sad se čini da će biti dosta dobar urod, ali više ćemo znati kad krenemo s berbom.
Kaštelirski gramperi
U Kašteliru se ne beru krumpiri već gramperi. Zašto gramperi? – pojašnjava nam Marko Bratović, predsjednik poljoprivredne udruge VITIS Kaštelir – Labinci.
Nekoliko je teorija kako je došlo do imena. Najvjerojatnija je ta da je za vrijeme Napoleona u selu bio jedan stari francuski kuhar koji je često djeci dijelio krumpire. Svi su ga zvali grand père što francuskom znači djed/nono. Tako je došlo do imena gramperi. Mi u Kašteliru imamo crvenu zemlju i sivu zemlju na području doline rijeke Mirne. Mi konkretno imamo njive i u crvenoj i u bijeloj zemlji. Prije smo pokušavali u u bijeloj uzgajati grampere, ali nisu bili ukusni kao ovi u crvenoj. – ističe Bratović.
Proizvodnja grampera sve je manja posljednjih godina. Poticanje sadnje jedan je od ciljeva ponovno pokrenute poljoprivredne udruge na području Općine Kaštelir – Labinci. Bratović ističe kako bi voljeli zaštititi kaštelirski gramper i na taj ga način promovirati. Pokušali bi povećati potražnju i na taj način motivirati ljude da ga sade.
Želje i zahtjevi kupaca razlikuju se ovisno o tržištu
Emilijano Zohil krumpir plasira u trgovačke centre. Pokazuje nam razliku između krumpira koji je za tržište i onog za kojeg na tržištu nema mjesta. Kupac zahtjeva određenu veličinu, a mali krumpir koji je najkvalitetniji ne može na police trgovačkih centara. Taj krumpir ostaje na njivi, a to je desetak posto naše proizvodnje, što bi mogla biti lijepa zarada u konačnici.
Bratović ima manje količine krumpira, a plasira ga direkto potrošačima i ugostiteljskim objektima koji često traže manji krumpir. Sve što se izvadi kod nas se iskoristi. Onaj koji je oštećen i nije za prodaju ostaje kod nas doma.
Tržište diktira cijenu koja ovisi o ponudi i potražnji
Zohil pojašnjava – u Hrvatskoj imamo toliko ljudi koliko imamo. Jedna obitelj može pojesti oko kilogram krumpira na dan. Od tri i pol milijuna ljudi u Hrvatskoj, recimo da je to milijun obitelji, što je milijun kilograma krumpira na dan. Ali nažalost kod nas postoje velike oscilacije u ekonomskom smislu. To znači da si neki mogu nešto priuštiti, a neki ne mogu. Ali mislim da za bilo koji potrošača, za bilo kojeg kupca razlika od pola kune do kune za kilogram ne znači puno, a za proizvođača je to velika stvar.
Marčeta ističe da je problem stanje na tržištu. Dok nema našeg krumpira trgovački centri ne mogu biti bez krumpira i moraju ići na uvoz. Ako je krumpir na vanjskim tržištima jeftin, ruši našu cijenu. Na neki način kupci i gledaju i ne gledaju cijenu. Netko voli Istarski krumpir, ali netko ako je egipatski ili ciparski jeftiniji uzeti će njega. Netko voli naše domaće, istarsko, pa će ga uzeti. Ovisno o ponudi, cijena se formira svaki dan dok se ne stabilizira, a konkurencija na tržištu diktira cijenu. To je zakon ponude i potražnje.
Mi smo ti koji potičemo domaću proizvodnju
Poticaj domaćoj proizvodnji smo mi sami. Koliko tražimo i kupujemo domaće proizvode, toliko ćemo ih i pronalazit na tržištu.
Bratović ističe da kupnjom domaćeg proizvoda svi dobivaju, i proizvođači i kupci. Prozvođači će pokriti troškove proizvodnje i nešto zaraditi, a kupci dobivaju kvalitetan i svjež proizvod.
Zohil naglašava da ako sam sebe ne cijeniš, ne može te nitko cijeniti. Ako mi sami sebe ne cijenimo, ako ne kupujemo domaći proizvod, sami sebe uništavamo. mislim da bi svi zajedno trebali biti puno svjesniji u odabiru kupnje.
