Istarska rajčica nadaleko je poznati brend koji je prepoznat prije više od sto godina kad je s radom započela proizvodnja industrijske rajčice u Umagu. Iako vrijeme ove godine nije išlo na ruku proizvođačima, zasađene su sve sadnice namjenjene za ovogodišnju proizvodnju.
Deana Vitasovića zatekli smo u sadnji rane sorte industrijske rajčice. Ovu najraniju sadimo na dvored, inače ove kasnije idu na jednored. Sad sadimo oko 32 tisuće sadnica po hektaru. Ove kasnije idu 22-24 tisuće po hektaru. – govori nam Vitasović i pojašnjava kako sadnju osporava zalijevanje. Njiva se mora zaliti da bi se mogla isfrezati, a zatim saditi.
Stjepan Majkovica nam govori kako sadnja ove godine ide brzo, ali javlja se problem navodnjavanja zbog suše. Moramo biti aktivni od jutra do mraka da bi stigli pripremiti teren. Nije kao prethodnih godina. Dođeš, posadiš i staviš kap na kap i sve funkcionira. Dan, dva prije moramo dobro namočit i pofrezat. Tereni su bili pofrezani i spremni za sadnju, ali zbog suše smo sve morali ponovit jer je bila neizvediva sadnja bez prethodnog močenja. – ističe Majkovica.
Dario Marčeta započeo je sa sadnjom 20. travnja, a na njivi smo ga zatekli u sadnji posljednjih ovogodišnjih sadnica. Kontinuirano smo sadili različite sorte jedne za drugima. Prvo ranije, a zatim kasnije sorte kako bi dobili optimalne uvjete za berbu jer je nemoguće sve preraditi u jednom terminu. Manji dio posla je obavljen i sad slijedi nastavak rada oko tih rajčica. – ističe Marčeta.
Ove se godine očekuje šest i pol tisuća tona industrijske rajčice
U istarsku je zemlju ove godine zasađeno dva milijuna i sedamsto tisuća presadnica govori nam dr.sc. Zdravko Matotan, direktor razvoja poljoprivrede u Podravki. Računamo prinos oko 2,5 kg rajčice po presadnici, što će biti oko šest i pol tisuća tona rajčice ove godine. Ovisno o vremenskim uvjetima, ta proizvodnja može biti i nešto veća ili nešto manja. Posađena je rajčica na površini od oko 120 hektara. Većim dijelom to je u okolici Umaga, ali također i na području Poreča, Rovinja i Pule. Ove je godine nešto manji broj posađenih presadnica nego predhodne godine. Prošle je godine od deset tisuća tona ukupne prerade, devet i pol tisuća tona bilo s istarskog područja.
Crvena zemlja jedan od važnih elemenata za uzgoj industrijske rajčice
Istra je idealna za uzgoj rajčice. Upravo su se na ovom području poklopili svi potrebni elementi.
Prije svega, to je ova zemlje crvenica. Crvena boja potječe od željeznog oksida. Željezo je fiziološko izuzetno važan element u ljudskoj ishrani, a isto tako za ishranu biljaka. Drugo, klima je idealna; puno sunca, topline te blizina mora koja stalno stvara strujanje vjetra. Zato nema prevelikog vlaženja lišća što bi moglo uzrokovati veće pojave bolesti. Svi ti elementi su preduvijet za dobivanje izuzetno kvalitetne rajčice. Ako se pravilno odabere sortiment koji odgovara ovom podneblju, koji ima dobre prerađivačke karakteristike i daje dobre prinose, onda je ta proizvodnja uspješna. – ističe Matotan.
Izbor hibrida
U proizvodnji je vrlo važan izbor hibrida. Kombinacijom hibrida različite dužine vegetacije i određenim rokovima sadnje pokušava se dobiti ujednačeno dozrijevanje u sezoni prerade.
Zdravko Matotan pojašnjava nam kako ciklus proizvodnje započinje na kraju prethodnog. Sumiraju se i analiziraju rezultati prethodne sezone. Održi se sastanak s kooperantima s kojima se nakon analiza dogovara s kojim će se sortimentom ići sljedeće godine. Naprave se ankete i ponude hibridi koji su odabrani temeljem pokusa. Tri godine ispitujemo hibride. Oni koji se pokažu da su bolji po prinosu, tolerantni na stresne uvjete, na bolesti i na štitnike, koji daju veći prinos i bolju kvalitetu, njima zamjenjujemo one prethodne. – pojašnjava Matotan.
Nakon toga se naručuje sjeme i organizira proizvodnja presadnica. Od sredine travnja do sredine svibnja proizvođači kontinuirano dobivaju presadnice i sade ih u polju.
Suša i topline stvaraju probleme u proizvodnji
Poljoprivreda je grana koja uvelike ovisi o vremenskim prilikama. Ovogodišnje prognoze ne idu joj na ruku. Majkovica ističe kako je problem kada temperature pređu 35 – 36 °C stupnjeva i traju petnaest dana. Tada dolazi do spaljivanja ploda ploda koji pobijeli, spali mu kožu. Taj je proizvod problematičan za berbu i nema mogućnost da se bere kroz petnaest dana nego se mora pobrati u kratkom razdoblju. Također naglašava problem suše, a s tim i navodnjavanje jer vode nema u izobilju, navodnjava se koliko ima vode.
Marčeta naglašava kako bez vode nema života, a bez nje je i nemoguće ulaziti u bilo kakvu proizvodnju povrća. Rajčica koja se posadi, za dva, tri sata mora dobiti vodu. U suprotnom će ostati posljedice na njoj. Odmah krećemo s navodnjavanjem i to poslije ide kontinuirano; svaka četiri, pet dana dok je manja i dok malo ne krene. Kasnije opet kontinuirano pet, šest dana i prema kraju kad krene urod bit će intenzivnije. Uz navodnjavanje se dodaje i hrana; vodotopiva gnojiva, prati se zaštita… Sad treba ići u zaštitu protiv korrova i to je procedura koja traje sve do berbe.
Moglo bi biti bolje
A osim vremenskih prilika na koje ne mogu utjecati, tu su i problemi koji bi se mogli riješiti.
Vitasović naglašava kako je otkupna cijena premala Prošle nam je godine spuštena cijena od 70 do 75 lipa što je za 10 lipa manje nego što je to bilo dvije godine prije. Sad smo stvarno na nekom minimumu. Ako nemaš odlične prinose, praktički radiš za troškove. Cijelu smo zimu pregovarali s Podravkom, bili smo na sastancima i uspjeli smo da nam sa 70 lipa povećaju na 72 lipe što je jako loše. Pored toga, mi, proizvođači s područja Rovinja, Poreča i Pule jako smo zakinuti jer imamo troškove prijevoza.
Majkovica ističe kako ima tu i ostalih problema. Što se tiče otkupa, dnevni prihvat je premali. Dok su na ovom cijelom području bila dva, tri kombajna još je išlo. Danas ih imamo preko dvadeset, a svaki može bez problema pobrati osamdeset do sto tona. Roba se ne stigne preraditi i gubi na kvaliteti i propada.
Od devedesetih godina veliki je problem zemljište. Majkovica je u posjedu zemljišta dvadeset godina i zemlje još uvijek nisu riješene. To je tužno, da se u dvadeset, skoro trideset godina koliko je ove države, da zemlju nismo uspjeli podijeliti, a kamoli da bi unaprijedili, da bi se napravilo navodnjavanje i sve. Mi znamo reći da navodnjavamo 1% kao Albanija, ali samo konstatiramo da je to tako. Međutim, u tom smjeru ne radimo ništa. Nešto se sad pokrenulo, ali to će biti kroz sedam, osam godina ako uopće i bude nešto od toga. – ističe Majkovica.
Istarska će zemlja vrijedng težaka nagraditi najukusnijim plodovima. Put do njega vrlo je težak, poljoprivrednici često nailaze na probleme i prepreke, ali tržište uvijek prepoznaje proizvod iz ovog, malog dijela raja.
