Lokva, lago, kal, kalić, puć je posebno, malo i zatvoreno vodeno stanište poluprirodnog, umjetnog ili najrjeđe prirodnog porijekla. Za nastanak, porijeklo i izgled takvih staništa najveći utjecaj je imao čovjek te njegovo i djelovanje stoke. Lokva nije prirodna močvara. Lokvu je čovjek stvorio i održavao zbog svog opstanka na kršu. Bez čovjekovog angažmana, odnosno čišćenja, dodavanja vapna, košenja trave te dolijevanja vode u sušnim periodima, ali i bez ispaše stoke, lokva zasigurno umire. Lokva treba čovjeka i njegovu prisutnost jer inače trajno nestaje. A kad nestane čovjekova briga o lokvi, nestaje i sav živi svijet koji nastanjuje lokvu; vodozemci, gmazovi, kukci, ptice i sisavci koji ovise o tom jedinstvenom eko sustavu.
Istra je područje gdje se voda ne zadržava predugo zbog velike propusnosti terena. Stoga su slučajevi nestašice vode, prije svega za ljude i njihovu stoku u mnogim dijelovima Istre, ponukali ljude da stvore i održavaju poluprirodne i umjetne lokve. Činili su to nasipavajući nepropustan sloj gline u prirodna krška udubljenja ili iskopana udubljenja tanjurastog oblika kako kišnica ne bi otjecala odnosno kako bi se skupljala i zadržavala u njima. Tako je stvoren jedinstveni eko sustav u sušnom kršu, koji omogućuje bogatstvo divljeg života.
U prošlosti su to bile jedine zalihe slatke vode na istarskom poluotoku. Ta je voda služila kao jedini izvor pitke vode za lokalno stanovništvo, napajanje stoke, gašenje požara, zalijevanje povrtlarskih kultura, pranje rublja, i mnogih drugih važnih stvari. Kao jedini dostupni izvor vode, lokve su postale stanište i izvor pitke vode za mnoge životinje.
Posljednje utočište autohtonih vodenih životinja
Danas, kad je većina prirodnih vodenih staništa onečišćena ili trajno izgubljena, lokve mogu biti, i najčešće jesu, posljednje utočište autohtonih vodenih životinja i sisavaca koji se na njima napajaju. U tu skupinu spadaju vodozemci, gmazovi, razni kukci, jeleni, divlje svinje, pa čak vukovi i medvjedi. Zato su lokve i jedno od najvrijednijih staništa uopće. Čovjekova briga o njima presudni je faktor za opstanak biorazličitosti koja ovisi o lokvama.
Sad kad čovjek u Istri ima bolje izvore vode, vodovod, cisterne, lokva mu nije toliko važna. Njezina primarna uloga zbog koje ju je čovjek vjekovima gradio, održavao i upravljao postaje sekundarna. Unatoč tome, ne smijemo zanemariti činjenicu da lokva ostaje primarna životinjskim i biljnim vrstama koje su je naselile tijekom vremena, živjele u samoj lokvi ili u njezinoj okolici.
Zanemarivši njihovo jedino stanište, čovjek svojom nebrigom o lokvama prepušta pretvaranje u bezlične baruštine. Zarastanjem vodenim biljem i raznim korovima (kupinom, trnjem, bršljanom, pavitinom) te zbog onečišćenja naplavnim materijalom kojeg donose kiše, vjetar i čovjek, lokva na kraju presušuje. Takva lokva za koju čovjek ne skrbi ubrzo prestaje biti lokva.
Osim svoje primarne uloge, lokva je uobičajeni dio tipičnog istarskog ruralnog krajobraza i kao takva je dio cjeline sa suhozidima, kažunima, istarskim kamenim kućama, selima, rubovima gradova, a ponekad i samih gradova. Dobar primjer je Grad Rovinj. Današnji trg na Lokvi u Rovinju nalazi se na početku najpoznatije rovinjske ulice Carrera. Ta lokva je nažalost, prije nešto više od 150 godina morala ustupiti svoje mjesto daljnjem širenju grada. Važnost iste za opstanak grada kroz povijest, Rovinježi su obilježili dajući ime prometno najfrekventnijem rovinjskom trgu Trg na lokvi.
Lokva kao dio kulturnog identiteta
Lokva je dio kulturnog identiteta Istre koja je vezana za opstanak istarskog čovjeka i njegove stoke u vodom siromašnoj Istri. Istarski čovjek je vjekovima bio težak, maslinar, vinogradar, ribar i pastir.
Istra je povijesno poznata ne samo po dobrom vinu i kvalitetnom maslinovom ulju, već i po svojim autohtonim pasminama; kozama, ovacama, magaracima i nadaleko po svijetu poznatom istarskom govedu. Razvoj stočarstva u Istri kroz povijest je vezan upravo za lokvu. Na lokvi je istarski težak napajao svoju stoku. Razvojem stočarstva imao je potrebu graditi još lokvi i tako je po Istri bilo razasuto njih više od 2000 koje su osiguravale neophodnu vodu za stoku kroz povijest. Bez lokvi ne bi bilo stočarstva u Istri i bez stočarstva ne bi bilo lokvi u Istri.
