Istarsko veleučilište i porečki Institut za poljoprivredu i turizam provode projekt Wald Bio Adapt – punog naziva divlje biljne vrste u funkciji prilagodbe poljoprivrede i turizma klimatskim promjenama. Financiraju ga Europski fond za regionalni razvoj i Hrvatsko ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
Istražuju se četiri poznate divlje biljne vrste; obalni petrovac ili motar, portulac još imena tušt, komorač ili koromač i šparoga ili šparuga. Namjera znanstvenika je organiziran uzgoj ovih svojti, te ponuda na tržištu.
Nikola Major iz Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču pojašnjava kako projekt istražuje tri ključna sektora; poljoprivredu, bioraznolikost i prirodni ekosistemi te turizam. Sama okosnica projekta su divlje biljne vrste koje zapravo mogu poslužiti kao izvor genetskog materijala za poljoprivrednu proizvodnju i za obogaćivanje gastronomske ponude kako kod lokalnog stanovništva tako i u turističkom sektoru. Još jedna od glavnih okosnica projekta je zapravo očuvanje bioraznolikosti kroz istraživanje prirodnih staništa tih divljih biljaka. Glavne aktivnosti projekta su zapravo mapiranje mikrolokacija, prikupljanje divljih biljnih materijala, njihova morfološka, biokemijska i molekularna karakterizacija te uzgoj odabranih biljaka u poljoprivrednoj proizvodnji s naglaskom na njihovu agronomsku karakterizaciju, ali isto tako i karakterizacija njihovih nutritivnih svojstava. Cilj projekta je i istraživanje spremnosti potrošača kako bi mogli uvesti divlje biljne vrste u prehranu, odnosno gastronomsku ponudu u turističkom sektoru.
Nina išić ističe kako preko projekta pokušavaju određene divlje vrste introducirati u poljoprivrednu proizvodnju. Pokušavamo ih uzgojiti u zaštićenom prostoru te na otvorenom kako bi vidjeli utjecaj okolišnih faktora na njihov rast. Pratimo kulture od različitih fenofaza; od samog sjemena kojeg skupimo na određenim lokacijama, preko klijanja pa do uzgoja u zaštićenom prostoru gdje kroz prinos zapravo odaberemo one lokaciju koje su se pokazale bolje za uzgoj i zatim te lokacije testiramo na otvorenom.
Motar, portulac, koromač i šparoga se koriste u prehrani, istina ne tako često. Medvjeđi luk je izbirljiviji što se staništa tiče te se neće uzgajati, konzumirati svakako.
Tvrtko Karlo Kovačević pojašnjava kako su uzorci medvjeđeg luka prikupljeni s nekoliko mikrolokacija. Biljku smo podijelili na dva organa, odnosno uzeli smo njihove lukovice i listove i zatim smo napravili biokemijsku analizu, odnosno mi smo htjeli vidjeti koji su to spojevi koji se nalaze i u listu i u lukovici. Ti spojevi daju baš karakterističan miris ne samo medvjeđeg luka nego i češnjaka. Općenito su to spojevi karakteristični za lukovice i mi smo proučavali njihove koncentracije, razine i odnose u lukovici i u listu. O medvjeđem luku kao divljoj biljnoj vrsti, mi zapravo ne znamo puno o njemu koliko znamo o ovim kultiviranim vrstama. Neka istraživanja pokazuju da sadrži mnogobrojne vitamine u sebi, uključujući vitam A, B1, B3, B9 i vitamin C. tako i neka istraživanja pokazuju da sadrži nekoliko puta više vitamina C nego limun. Zatim, u njemu se nalaze još brojni elementi poput mangana, kalcija, kalija, željeza i naravno sumpora koji je kao takav zapravo jedan najbitniji element koji stvara sve te molekule koje daju aromu samoga češnjaka i medvjeđeg luka.
Turističko gastronomska dimenzija ili bi li strani gosti jeli koromač sa suhim svinjskim jezikom njihove svinje, salatom od našega tušta i fritaju od šparoga s naših proplanaka. Ana Težak Damijanić ističe kako je to jedan vid dodatka projektu. Kroz te aktivnosti vezane uz istraživanje gastronomije željeli smo testirati i vidjeti kakva je spremnost turističkog sektora na uključivanje divljih svojti u turističku ponudu. Aktivnosti su obuhvaćale istraživanje turista i istraživanje dionika u turizmu. Rezultati nam sugeriraju da iako postoji određena prepoznatljivost ovih pet divljih svojti, tih samoniklih biljaka, što se tiče njihovog uključivanja u turističku ponudu, to je jedan dio na kojem treba poraditi u budućnosti. jedan dio naših turista je zainteresiran i spreman konzumirati takav vid prehrane, ali tu se radi o jednom manjem dijelu.
Osušeno začinsko bilje i sada diši na trgovinskim policama, njih dopunjuju i neke svježe ubrane introducirane ljekovite biljke. Motar, portolac, komorač i divlja šparoga dostupne su kupcima na tržnicama i u prirodi. Poveća li se proizvodnja, a struka jamči da može, bez razlike na klimatske promjene, sigurno će zauzeti mjesto na tržištu.
