Bučino ulje vrlo je kvalitetan i tražen proizvod. U Istri, samo je jedan proizvođač kojeg smo posjetili krajem ljeta.
Obitelj Kocijančić jedini je istarski proizvođač bučinog ulja. Prve buče golice zasadili su prije deset godina i krenuli s proizvodnjom u koju su se upustili prvenstveno radi manjka kulture u plodoredu. Na istarsko tržište izbacili su novi proizvod, a ovdje ni danas, nakon deset godina, još uvijek nemaju konkurencije.
Irvin Kocijančić ističe kako je buča specifična kultura, a proizvodnja nije baš toliko laka. Dosta njih je probalo, ali vrlo brzo i odustalo.
Kao i kod ostalih kultura, u modernoj proizvodnji navodnjavanje je nezaobilazno. Uvjet je to za stabilnu proizvodnju, ističe Kocijančić i dodaje kako su ove godine upravo zbog navodnjavanja prepolovili površine pod bučama. Tako su s dvanaest hektara koje su prijašnjih godina sijali, sada došli na šest hektara.
Kad na njivi dozrije 95% buča, vrijeme je za zgrtanje, odnosno, buče se postavljaju u redove kako bi se kasnije lakše skupljalo sjemenke s kombajnom. Tako će pričekati četiri do osam dana kako bi branje bilo lakše.
Irvin pojašnjava kako se bere samo sjemenke, dok meso ostaje na njivi kao gnojidba. Kombajn nabada buče koje se drobe u kombajnu u male komadiće i prolaze kroz bubanj koji odvaja meso od sjemenki. Meso ide na njivu, a sjemenke u spremnik. Kad se svo sjeme skupi ide na pranje i sušenje. Za preradu je spremno čim se osuši. Sušenje traje 12-14 sati dok sjemenke ne postignu 7-9% vlage. Nakon toga, po završenom sušenju, sjemenke se još jednom mehanički čiste tako da dobije 100% ili 99% čiste sjemenke za preradu u bučino ulje.
Interes za bučinim uljem je velik, pogotovo za ovim istarskim. Dokaz tome je i trenutna nestašica kod Kocijančića koji čekaju da što prije prerade ovogodišnji urod.
