Priča o smilju, kao i reklama za tu sredozemnu trajnicu, započela je s neovlaštenom berbom na sjeverojadranskim otocima. Naime, kad naš čovjek čuje za cijene nekih proizvoda krene ili u otimanje ili vlastitu sadnju. Nas je u reportaži zanimala sadnja.
U paleti aromatičnih i ljekovitih samoniklih višegodišnjih biljaka i trajnica, na visokom, možda i najvišem mjestu, nalazi se smilj. Biljka koju su rado jele ovce, kad ih je bilo, na koju i danas dolaze pčele, a od koje se i u nas prave razni preparati za uljepšavanje.
Mateja Vretenar oduvijek gaji ljubav prema kampanji. S tatom je od malih nogu provodila vrijeme u polju i tu je krenula ta ljubav. Kasnije, javlja se ideja i sa suprugom kreće u sadnju smilja. Prvi nasad zasađen je prije pet godina, a svake se godine još je nešto dosadi. Matejin suprug Sandi ističe kako se preporuča sadnja na lakim propusnim terenima, a iako to nemaju u Gračišću, valja iskoristiti ono što imaju.
Žuti lipanski cvjetovi smilja i u selu Županići na Labinšćini. Priča slična gračaškoj. Obitelj Bastijanić sa smiljem je krenula 2017. godine. Dean Bastijanić ističe kako je zasađeno pet tisuća sadnica kao jedan pilot projekt da bi se vidjelo kako će se situacija razvijati. Sadnice su s područja Labinštine, nabavljene od jednog OPG-a iz Nedešćine.
Plantaža smilja (Helichrysum italicum) poprilična je investicija. Do novca nije lako no, nađe li se državnih i europskih sredstava valja ih uzeti. Mateja ističe kako su u početku sami krenuli s ulaganjima. Kasnije prijavili na natječaj za ruralni razvoj za male poljoprivrednike. Dobili su sredstva i uredili teren, kupili sadnice i nešto mehanizacije. Dean nam govori kako je sadnica bila oko dvije kune kad su sadili, a pretpostavlja kako je danas zbog manjeg interesa za smiljem, cijena još niža.
Berba, pobiranje ili žetva smilja u po dana žetvenjaka miseca nije laka. I prerada je zahtjevna, no marne ruke učine sve. Sve za nečiju mladolikost.
Sandi Vretenar pojašnjava kako u berbu kreću krajem lipnja, početkom srpnja. Smilje se reže oko 15 cm iznad zemlje. Ako se bere za eterično ulje, mora biti destilirano u roku od 24 sata. Dean Bastijanić ističe kako imamo više načina berbe. Tko ima veće količine bere s kombajnima, a mi po starinski. Uzmemo bus i s električnim škarama porežemo, da ostane samo zeleno.
Kad bi se ruke bojale kao oči nikada od smilja ne bi nastao fantastičan proizvod, no nije tako. Ruke na muke.
Mateja je u početku mislila da će smilje prodavati kao sirovinu, međutim krenuli su s kremama iz hobija i danas nude nekoliko proizvoda od smilja, ulje, hidrolat, kreme, serum… Svoje smilje prerađuju u vlastitoj maloj destiterilji. Dean pojašnjava kako nakon berbe smilje predaju u destleriju gdje se parnom destilacijom dobiva hidrolat i eterično ulje smilja. Eterično ulje se kasnije može koristiti samo, ali većinom se koristi za kreme i ostale proizvode.
Sađen na godinama zapuštenim terenima, netretiran sredstvima za zaštitu, smilj je u vrhu ekoloških proizvoda. No, smiljari moraju pribaviti i certifikate što im ipak uspijeva lakše nego drugim poljoprivrednim pr oizvođačima.
