Iza nas je projekt realiziran pod pokroviteljstvom Odjela za poljoprivredu Istarske županije gdje smo u suradnji s našim suradnikom Emilom Perdecom krenuli u obilazak istarskih vinara i ključnih ljudi koji su zaslužni za vinsku scenu kakvu danas imamo. Kroz nekoliko epizoda, vodimo vas kroz tridesetogodišnje razdoblje razvoja nove istarske vinske scene.
U četvrtoj epizodi vas upoznajemo s novom generacijom mladih, školovanih vinara koji su većinom izdanak porečkog studija vinarstva.
Malvazija 7 DAN
Nakon petnaestak godina nove istarske vinske scene, stasala je nova generacija mladih, školovanih vinara koji su izdanak porečkog studija vinarstva. Došli su sa nekim novim idejama i projektima, a jedan takav bio je i udruga Crno bijeli svijet koja je na tržište plasirala jedno zajedničko vino, jedinstvenu malvaziju 7 DAN. 
Danijel Kraljević, vinar iz Farnažina s osmjehom se prisjeća tih dana. Neki su bili stari, a neki su bili mlađi. Neki su imali više muha po glavi, neki manje. Ali ono što nas je sve spajalo, bila je ljubav za vinom. To su bile godine kad još nismo znali odgovore na neka pitanja. Sad kad smo stariji, vidimo da što više odgovora znamo, to se više pitanja postavlja. Na studiju i stručnim izletima stvorilo se prijateljstvo i iz toga je proizašla potreba i interes da napravimo udrugu i izađemo s jednim zajedničkim vinom. 
Marko Geržinić iz Ohnići pojašnjava kako je Malvazija 7 dan bila malvazija sedam kolega; to su bili Cossetto, Damijanić, Trapan, Terzolo, Tikel, Cui i Geržinić. To je bila berba 2008.godine koju smo 2009. predstavili na Vinistri i plasirali na tržište. Ivan Damijanić ističe kako je to bio prvi pokušaj mladih vinara da stvore nešto zajedničko. Danas su svi ti vinari stvorili prepoznatljive brendove.
Na Rovinjštini veliku ulogu u razvoju vinarstva ima udruga Agrorovinj
Nakon loše privatizacije rovinjskog vinskog podruma i davanje vinograda u dugogodišnju koncesiju vinariji s Krka, polako se budi i rovinjska vinska scena. Pojavljuju se novi vinari , a među njima značajnu ulogu zauzimaju Grota, Dobravac, Vivoda, Fameja Matošević, San Tomaso…
Kristijan Damijanić, predsjednik udruge Agrorovinj ističe kako je udruga imala veliku ulogu u razvoju vinske scene na Rovinjštini. Udruga od svog osnutka 1996.godine okuplja vinogradare, vinare i maslinare. Razvoju su doprinijele i vinske manifestacije, a tu treba istaknuti Antonju kao najstariju vinsku manifestaciju u Republici Hrvatskoj koja je dala značajan doprinos razvoju i promociji rovinjskih vinara. Ključni trenutak rovinjske vinske scena je 2001. godina, kada je malvazija istarska podruma Grota proglašena kao šampionska malvazija na Vinistri.
Igor Žužić govori nam kako je prvu bocu napunio 1997. godine i nakon dvije godine praćenja izašao na tržište. Ta je boca dobila brončanu medalju na Vinistri, a godinu kasnije srebrnu. Nakon toga stigao je i šampion za berbu 2001.
Davor Vivoda ističe kako se njihova obitelj oduvijek bavila poljoprivredom. Proizvodilo se voće, povrće, a neko vrijeme smo se bavili sa stočarstvom. Ja sam se u proizvodnju uključio nakon školovanja i do kraja devedesetih mo se bavili povrćem i vinogradarstvom. Početkom dvijetisućitih trebali smo napraviti neku prekretnicu i posvetit se jednoj kulturi. Tako danas imamo trinaest hektara vinograda i proizvodima desetak etiketa.
Privatizacija i razvoj Agroprodukta
Tih je godina privatiziran i vodnjanski Agroprodukt, tvrtka koja ima dugu tradiciju vinarstva i maslinarstva u južnoj Istri. Marko Krstačić, Medein enolog priča nam kako je 2010. godine kada su ozbiljno krenuli s brendom Medea, proizvodile dvije sorte, malvazija istarska i merlot. Nakon toga su došle i investicije u vinograde i vinariju, sadnja novih vinograda i širenje spektra vina. Modernizirali smo samu vinariju gdje smo uz primjenu novih tehnologija optimizirali samu proizvodnju kako bi danas mogli biti konkurentniji na tržištu gdje se nalazimo.
Vinari Buzeštine
Buzeština je oduvijek njegovala vinarstvo i vinogradarstvo, ali je malo onih koji su se odlučili za ozbiljne iskorake. Dario Sirotić pojašnjava nam kako je Vrhuština oduvijek poznata kao vinorodni kraj. Sjećam se kao mali, kad su Slovenci ovdje dolazili po vino. Ja sam prije petnaestak, dvadeset godina preuzeo poslovanje i danas je u proizvodnju uključena cijela obitelj. Puno je uloženo truda, godina, znanja, ali na kraju mislim da smo svi više manje zadovoljni s onim što smo postigli.
Dimitri Brečević, 2006. godine vratio se u Hrvatsku i preuredio nekadašnju cisternu za vodu u podrum. Studirao sam vinarstvo u Bordeauxu i radio po inozemstvu, ali uvijek mi je želja bila imati svoju vinariju. Moja mama je Francuskinja, a tata istrijan i tako sam došao ovdje i kupio vinariju gdje se sad nalazimo u Buzetu.
Buđenje vinske scene u Motovunu
Tih se godina polako budi i vinska scena u Motovunu. Mladi vinari preuzimaju obiteljske vinograde i revitaliziraju dio zapuštenih vinograda koji su pripadali podrumu Motovun. 
Klaudio Tomaz iz Motovuna ističe kako je mikrolokacija Motovuna imala potencijala i prije, ali je bila potrebna nova generacija, i novi stil prezentacije vina. Iskoristili smo tu tradiciju i autohtone sorte, a motivacija usavršavanja vinarstva je urodila plodom. Govori se kako su naši preci bili bolji vinogradari nego vinari. Mi smo danas ujednačili i jedno i drugo, priveli prema vrhu i mislim da su rezultati vidljivi. 
Robi Bertoša iz Kaldira ističe kako su uvijek bilo vezani uz poljoprivredu, a prvenstveno voćarstvom, po čemu je i poznat Kaldir. Tata i djed su mi usadili ljubav prema poljoprivredi i tako sam krenuo u poljoprivrednu školu i završio vinarski studij. 2006.godine smo započeli sa sadnjom vinograda i 2009. napravili prvu etiketu. 
Marko Fakin ističe kako je njegova vinska priča krenula od malih nogu. Oduvijek sam bip u vinogradu, pomagao ocu u proizvodnji grožđa. 2009. godine sam preuzeo proizvodnju kad mi je otac ostavio četiri hektara vinograda koje je on obrađivao. Istovremeno sam krenuo na studij vinarstva u Poreč i 2010. proizveo svojih prvih 2000 botelja. I evo u deset godina došli smo s 2000 na 120 tisuća boca. S četiri hektara na 37 hektara. U pripremi imamo još 10 hektara gdje mislimo saditi nove vinograde.
U okolici Vižinade, etabliralo se nekoliko vrlo zanimljivih obiteljskih vinarija. Giulio Ferenac govori nam kako je od početka proizvodnje krenuo na najubolju kvalitetu vina. Odmah prvu godinu nije falilo vina jer je bila jako dobra godina i proizvelo se dobro vino. Drugu godinu je bilo još bolje. I tako sve do sada. U Mekiši proizvodnju vina u obitelji Deklić preuzeli su David i Dino. Naknadno se uključila i sestra Lucija koja se većinom bavi marketingom. David Deklić ističe kako su odmah po završetku fakulteta započeli više vremena provoditi u vinogradu, a u proizvodnji su se našle i neke nove etikete.
U Kašteliru i okolici brojne se obitelji bave vinarstvom i vinogradarstvom. Alfredo Cossetto bio je dio sedmorice vinara koja je na tržište plasirala jedinstvenu malvaziju 7 DAN. Priča nam kako je u proizvodnji vina osim znanja i iskustva, vrlo važna oprema koja je u početku bila jako skromna. Međutim, vremenom se u opremu sve više ulagalo i tako danas na tržištu imamo vrhunska vina.
U porečkoj Novoj Vasi egzistiraju dvije obiteljske vinarije, Terzolo i Brčić. Roberto Tercolo govori nam kako su do dvijetisućitih prodavali većinom otvorena vina. Kad sam upisao studij vinarstva u Poreču krenuli smo s bocama. Prva zlatna na vinistri stigla je još 1997.godine ali to nije odjeknulo kao 2005. i 2006 godine kad smo bili šampioni dvije godine zaredom. Anđelo Brčić naglašava važnost Instituta i studija vinarstva koji je donio puno znanja među vinare. Veliku važnost u razvoju vinske scene svakako imaju i vinske manifestacije koje su se održavale po selima, a kasnije je došla i Vinistra.
U blizini Brtonigle, u malom mjestu Fernetići posluju dvije vinarije. Vinarija Capo je projekt koji je s partnerima pokrenuo poznati poduzetnik Danko Končar, a u blizini je i obiteljska vinarija Novacco.
Čuvena Bujska malvazija
Nedaleko od Brtonigle, na jednom od najboljih istarskih vinogradarskih položaja Santa Lucia, vinograde ima i obiteljska vinarija Franković iz Buja. Josip Franković ističe kako je dobivanjem vinograda na Santa Luciji gdje je bila prva čuvena bujska malvazija, dobio motivaciju i izazov napraviti vrhunsko vino.
Na potezu od Tinjana, preko Pazina i Gračišća prema Kršanu, svoje vinograde na zanimljivim lokacijama ima nekoliko obiteljskih vinarija. Mario Banko iz Tinjana priča kako su oni krenuli s bocom od litre, a tek kasnije je došla i boca od 0.75. Goran Baćac iz Kukurini ističe kako su oni svojim vinima dodali mjesto od kuda dolaze. Kad smo stavili na štand na Vinistri Vina z Kukurini, svi su dolazili i pitali ča su to Kukurini. I tako smo im mi objašnjavali da je to mjesto od kuda mi dolazimo, gdje su naši vinogradi i podrum. Tako je naše mjesto dobilo tu neku prepoznatljivost kroz naša vina.
Posebnost istarskih mikrolokacija
Na Velanovom Brijegu dočekuje nas Dominik Anđelini koji nam pojašnjava posebnost njihove lokacije. Razlikuje se od ostatka Istre po tome što ima jednu klimu koja je spoj kontinentalne i mediteranske klime. Tlo je uglavnom sivo, što zajedno s visokom nadmorskom visinom daje jedan potencijal za svježija vina, ali isto tako za vina višeg ekstrakta zbog sporijeg dozrijevanja grožđa.
Na Labinštini, vinogradarstvo i vinarstvo imaju dugu tradiciju. Romeo Licul priča nam anegdotu o ovom kraju. Boh i Sveti Petar su hodili z lopranon, i Boh je vidi Šumber i Nedeščinu i reka “Ča je tu doli?”. Sveti Petar je reka “ Ja ne znan, ma gle, tu se vide svako malo niki trsi, niki vinograd.” Je hiti jednu grudu i reka, “Tu će bit najbolje vino Istre“.
U proizvodnji vina isprofilirali su se proizvođači iz svi dijelova Istre. Svaka mikrolokacija, svaki teroar, istarskim vinima daje prepoznatljivost područja s kojih dolaze.
