U ovo božićno-novogodišnje vrijeme, diljem svijeta će se otvoriti milijuni boca raznih pjenušavih vina. Za one koji su zaboravili ili možda još ne znaju, objasnit ću kategorije pjenušavih vina. Počinjemo s onima najjeftinijima, koji su zapravo gazirana vina. Većina nas ih se sjeća kroz Bakarsku vodicu ili Napoleon, dostupne u našim trgovinama po cijeni od 15-20 kuna. Mnogi imaju sjećanja na slične jeftine talijanske uratke koje smo nekad kupovali preko granice za doček Nove godine, a koštali su 3.000 lira, a kasnije oko 2 eura. Zajednička karakteristika oba tipa je da ako popijete čašicu previše, drugi dan će vas malo boljeti glava.
Druga kategorija obuhvaća pjenušce dobivene metodama vrenja u tanku, odnosno charmat metodom, danas najprisutniju svjetsku kategoriju predvođenu proseccom. Na hrvatskom tržištu danas ima najviše ovakvih pjenušaca, kako domaćih tako i stranih. Od ulaska Hrvatske u EU, naši vinari mogu proizvoditi ovaj tip pjenušca u susjednim zemljama gdje brojne vinarije pružaju usluge proizvodnje.
Treća kategorija obuhvaća klasične pjenušce proizvedene metodom vrenja u boci, a najznačajniji među njima su šampanjci. Napominjem ovo jer danas mnogi konzumenti iz neznanja čim vide vino s mjehurićima automatski ga nazivaju šampanjcem. Godišnja proizvodnja šampanjaca iznosi oko 325 milijuna butelja godišnje, ali važno je znati da i ostale francuske regije proizvode pjenušce pod nazivom Crémant, s godišnjom proizvodnjom od oko 110 milijuna butelja. Na svjetskoj razini, još je značajna proizvodnja od 250 milijuna butelja španjolskog pjenušca Cava, od kojeg 95% dolazi iz Kalatonije u regiji Penedes. Talijani proizvode gotovo milijardu boca godišnje (978 milijuna), od čega na Prosecco otpada 630 milijuna butelja.
Dakle, pjenušava vina su prisutna na raznim događanjima, od raskošnih partija do proslava pobjeda i sportskih naslova prvaka. Mnogi ljubitelji auto-moto sportova zasigurno pamte završni detalj kad pobjednik dobiva veliku bocu pjenušavog vina i njome prska sve oko sebe. S obzirom na to da je Formula 1 najgledanije i najuzbudljivije natjecanje u automobilističkim utrkama na televiziji, tradicija prskanja šampanjca počela je upravo na ovom natjecanju. Prva boca šampanjca otvorena na postolju Formule 1 bila je na Velikoj nagradi Francuske 1950. godine, na stazi Reims-Gueux u srcu Šampanje, pa je bilo logično da pobjednik bude nagrađen bocom Moët & Chandon. Ovaj novi običaj svidio se mnogima, ali nije se stalno mijenjao sve do 1966. godine, kada je Moët & Chandon postao glavni sponzor za dodjelu šampanjca pobjedniku, što je trajalo sve do 1999. godine. Naravno, to nije bilo besplatno, šampanjske kuće su plaćale taj oblik promocije, a boca koja se dodjeljivala, počevši od 1,5 litara (magnum), narasla je na 3 litre (Jeroboam).
Godine 2000., druga šampanjska kuća G.H. Mumm preuzima primat s boljom ponudom, a njihov ugovor trajao je do 2015. godine. Navodno su tada nudili 5 milijuna eura godišnje za tu svrhu, ali Bernie Ecclestone i ekipi to nije bilo dovoljno, pa prava za 2016. i prvu polovicu 2017. godine dobiva Chandon – argentinski pjenušac. Drugu polovicu 2017. do 2019. godine dobiva šampanjska kuća Carbon, te još jednom 2020. godine Moët & Chandon. No, u doba korona krize dolazi do promjene, i to ekskluzivno pravo od 2021. do 2025. godine, na iznenađenje mnogih, kupuje talijanski proizvođač pjenušca Ferrari iz Trenta. Zanimljivo je da neke utrke Formule 1, u arapskim zemljama poput Saudijske Arabije, Abu Dhabija i Bahreina, mogu zabraniti alkohol, pa se kao zamjena ponekad koristi ružina vodica (ružičasta šećerna voda) poznata kao Waard. Na ovaj način možete vidjeti kako su pjenušava vina danas sveprisutan proizvod i kako uz dobar marketing može doseći svugdje.
Nisam preveliki ljubitelj utrka Formule 1, ali šampanjac jako volim, pa bih s vama podijelio svoje viđenje Mummova Cordon Rouge, koji mi je ostao u sjećanju s dodjele nagrada pobjednicima utrke Formule 1. Ovdje bih napomenuo da je ta priča zapravo nadmetanje jakih francuskih brendova Pernod Ricarda, u čijem je portfoliju šampanjac Mumm, i LVMH, koji pak ima Moët & Chandon.
Mumm Cordon Rouge je bazni šampanjac ove kuće, te se kao i svi bazni šampanjci ostalih kuća radi od sve tri tipične šampanjske sorte grožđa iz različitih berbi i položaja. Za ovaj fini brut cuvée, pinot noir je iz Montagne de Reims i Aube, chardonnay dolazi iz Côte des Blancs, Sézannais, Vitryata i Aube, a treća sorta meunier iz dolina Marne i Ardre te Montagne de Reims.
Ovaj pjenušac je odležavao najmanje 20 mjeseci na kvascima. Vino krasi prekrasna zlatno-žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gust, a po točenju u čašu iz nje izlazi bezbroj sitnih i brzih mjehurića. Na prvo mirisanje javljaju se note bijelog voća, poput breskve i marelice, potom malo ličija i ananasa. Na drugo mirisanje javlja se nota kvasca, slatkog peciva te kroasana.
Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a sa druge strane ima izvrsne svježine, ukusno je i krasi ga srednje tijelo. Vino je djelomično uravnoteženo, jer mu ipak malo preteže desna strana sa svježinama. Intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost okusa traje sasvim solidno. Vino je harmonično, lijepo se pije, a na aftertasteu javlja se nota bijelog voća pomiješana s kroasanom.
Vino ne treba čuvati, već ga treba trošiti, a idealan partner za sljubljivanje s ovakvim vinima su hladna predjela na ribljoj bazi. Uz ovo bih preporučio sirove kamenice.
