Često citirana uzrečica vrijeme leti, koja proizlazi iz originalne latinske tempus fugit, istinitija je kako starimo, ali podnošljivija ako starimo uživajući u dobrim vinima. Ove, 2024. godine će dvije veoma značajne institucije povezane s vinom proslaviti trideset godina postojanja. Hrvatski Sommelier Klub, doduše osnovan 1993., a u AIS – Svjetsku Asocijaciju Sommeliera, primljen je 1994., kao i Vinistra, koja je 1994. godine osnovana u Poreču. Osobno surađujem s objema institucijama već više od dvadeset godina i dobro znam koliko su pridonijele podizanju vinske kulture u Hrvatskoj.
Kakva su istarska vina bila te daleke 1994. godine svjedoči i poznata opaska Vlade Borošića, čovjeka koji je tada u zagrebačkom naselju Pantovčak sa suprugom Slavicom vodio veoma uspješnu vinoteku Bornstein. Na jednom od druženja članova udruge vina i grojza Kalavojna, kušao je tada najbolja Istarska vina, rekavši: Znate što, dečki? Vaša vina su dno dna hrvatskih vina!. Teške riječi, ali tada nažalost istinite. Od strane tadašnjih kreatora nove istarske vinske scene shvaćene su veoma ozbiljno i svi smo zajedno prionuli poslu.
Vinari su svake godine radili sve bolja vina, a mi ostali trudili smo se promovirati ih najbolje što znamo. Danas, trideset godina kasnije, perspektiva izgleda puno bolje. Istra je najznačajnija hrvatska vinska regija, a malvazija istarska i teran izuzetno su tražena i cijenjena vina. Ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj regiji. Hrvatski Sommelier Klub godišnje educira više od 500 novih polaznika u četiri razine edukacije, a Vinistra nastupa samostalno na prestižnim vinskim sajmovima.
Upravo smo na tu temu 2022. godine, novinarka Kristina Macuka i ja, snimili dokumentarni serijal od šest nastavaka pod nazivom Trideset godina nove istarske vinske scene, koji je dostupan na YouTube kanalima Tinja wine by Emil Perdec i Boje zemlje, koji zorno pokazuje proces evolucije istarske vinske scene.
U vinarstvu, kao i u ostalom poslovnom svijetu, važno je imati kontinuitet. Prije trideset godina bilo je puno entuzijazma, ali je možda nedostajalo malo više znanja, što je bilo primjetno kod nekih vina. Situacija se postepeno mijenjala na bolje. Danas imamo puno modernih, dobro opremljenih vinskih podruma i novu generaciju mladih, školovanih enologa i vinara koji će istarsku vinsku scenu učiniti još boljom.
Jedan od takvih primjera je i Olga Visintin iz obiteljske vinarije Veralda, treća generacija vinara u obitelji. Olga se, nakon školovanja u inozemstvu, vratila u obiteljsku vinariju i primijenila stečena znanja te nastavila kontinuitet ove jako dobre obiteljske vinarije koja ima tradiciju od 1938. godine.
Obitelj Visintin poznajem dugi niz godina, a mladu Olgu sam upoznao na ATP turniru 2019. godine na vođenoj degustaciji Skriveni svijet istarskih vina. Vodio sam degustaciju tri pjenušca, a uz mene su bili predstavnici vinarija. Očekivao sam da će mi se kao i uvijek pridružiti autoritativni i markantni Luciano, ali nije. Došla je sitna djevojka koju je dopratila ponosna teta Kety i ponosno ju predstavila. Svidjela mi se ta mlada žena koja je imala malu tremu, ali zračila pozitivom i izvrsnom energijom. Stručno je odradila taj nastup, a na kraju sam čestitao ponosnim roditeljima, Lucianu i Marini. Bio sam siguran da će Olga uspješno nastaviti obiteljsku tradiciju vinarije Veralda. Naravno, nisam se prevario.
Prije nekoliko mjeseci, Olga mi je donijela na kušanje svoje prvo samostalno autorsko vino Le Rote, koje ću vam danas predstaviti.
Vino je iz berbe 2020., dobiveno od grožđa malvazije istarske sa mikrolokacije Castagniari, koja se nalazi na 150 do 200 metara nadmorske visine. Punjeno je u ograničenoj seriji, a svaka je boca numerirana. Ja sam dobio broj 297. Ručna berba odrađena je krajem rujna, kad je grožđe bilo jako zrelo. Nakon prerade, u podrumu odmah počinje spontana fermentacija dok je barem dva puta na dan potapan klobul (drop) koji prirodno pliva na površini mošta ili vina. Taj se postupak zove darghe le rote al vin, tako je i nastalo ime vina Le Rote.
Nakon završetka fermentacije, vino je ostalo na dropu u inox bačvi još 300 dana, potom je slijedilo prešanje i skidanje s dropa te punjenje u bocu u kojoj je provelo još devet mjeseci prije izlaska na tržište.
Vino krasi lijepa, elegantna jantarno žuta boja, bistro je i gusto. Po točenju u čašu treba mu desetak minuta da se počne otvarati, a tada iz čaše izviru prekrasni mirisi. Na prvo mirisanje javljaju se note suhog voća u obliku suhe smokve, suhe marelice i rogača. Na drugo mirisanje javlja se nota meda, karamela te zvjezdanog anisa. Vino je suho, toplo i mekano. S druge strane, krasi ga dobra svježina, fini tanin, ugodna mineralnost i puno tijelo. Vino je uravnoteženo, a intenzivnost okusa je izražena. Trajnost okusa je trajna, a kakvoća okusa fina. Vino je harmonično i u odličnoj formi te se lijepo pije, a na aftertasteu javlja se suha marelica. U dobrim uvjetima čuvanja, može trajati barem desetak godina. Enogastronomski može pratiti širok spektar glavnih jela na ribljoj bazi. Ja sam ga kušao uz romba iz pećnice i kombinacija je bila savršena.
