Istarska vinska scena u posljednjih se trideset godina uspješno razvija i učvršćuje svoju poziciju kao najznačajnijeg igrača na hrvatskoj vinskoj sceni. Interes za istarska vina raste svakim danom, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu, posebice na regionalnom. Bogatstvo ove priče su, naravno, vrijedni i marljivi vinari koji svoju ljubav i emociju prema vinogradu pokazuju kroz svoja vina. U pojedinim vinarijama danas je na sceni treća generacija, kao što je slučaj s Olgom Visintin iz vinarije Veralda, o čemu ste nedavno čitali.
Danas bih vam predstavio jednog neobičnog vinara čiji je razvojni put drukčiji od Olginog. On dolazi iz porečke Nove Vasi, a ime mu je Rafael Ravnik. S njim me 2022. godine na Vinistri upoznao otac Đulijano, dugogodišnji direktor kampova u porečkoj Plavoj Laguni, koji je danas u zasluženoj mirovini te pomaže Rafaelu u vinogradarskim radovima. Rafael je po struci ekonomist, a njegova specijalnost su makroekonomske analize. Nakon fakulteta, karijeru je gradio, između ostalog, u Hrvatskoj narodnoj banci te Europskoj središnjoj banci u Frankfurtu. Danas radi kao freelancer za razne institucije, uglavnom od kuće, uspješno kombinirajući dvije profesije – ekonomista i vinara.
Obitelj Ravnik doselila se u Novu Vas iz unutrašnjosti Istre prije više od stotinu godina. Generacijski su se bavili poljoprivredom za svoje potrebe. Rafaelova majka Dorothea je Njemica koja je kao mlada turistkinja posjetila Poreč te nije mogla odoljeti šarmu oca Đulijana. Tako je rodni Dortmund zamijenila Istrom. Prije dvadesetak godina, Rafaelu je prvu iskru ljubavi prema vinu zapalio pokojni ujak Michael Schneider, koji je obožavao vino te bi prilikom posjeta sestri u Istru redovito obilazio vinarije i vodio mladog Rafaela sa sobom. Nakon što je ujak otišao u mirovinu, živio je u Južnoj Africi, gdje bi ga Rafael povremeno posjećivao, proširujući tako svoje vinske vidike.
Rafael je u ranim tridesetima shvatio da ga život u velikim gradovima poput Zagreba, Barcelone i Frankfurta ne čini pretjerano sretnim pa su se on i supruga Tereza odlučili nastaniti u Istri. Godine 2018. započinje pripremu male obiteljske parcele veličine jednog hektara za podizanje vinograda. Parcela se nalazi nedaleko od sela, na plitkoj crvenici s mnogo kamenja što je otežavalo radove u sadnji vinograda. Rafaela su počela privlačiti prirodna vina, te se odlučio posvetiti upravo tom izazovnom smjeru vinarstva. U početku su mu uzori bila vina Giorgia Claia, te rani radovi Mladena Rožanića i nekoliko vinara iz Slovenije.
Rafael je bio svjestan da mu bazno znanje o vinogradarstvu nije dovoljno, pa je pohađao trogodišnju izobrazbu na Poljoprivrednom odjelu Veleučilišta u Rijeci. Odlučio je da ne želi kupovati grožđe od drugih vinara, već je čekao plodove iz vlastitih nasada kako bi mogao odraditi prvu berbu. Dok se čekao prvi rod grožđa, polako je uređivao podrum te pripremao pozicije za ukopavanje gruzijskih amfora u dvorištu. Od oko pet tisuća trsova u vinogradu, prevladava malvazija istarska, uz manji udio terana, refoška i nešto malo merlota.
U skoroj budućnosti, Rafael planira sadnju novih nasada, te mu je konačni cilj dostići maksimalno tri hektara vlastitih nasada u ekološkoj proizvodnji, za koju je dobio certifikat 2022. godine. Kao mentora u ovome projektu, ističe jednog od najznačajnijih istarskih vinara srednje generacije, Dimitrija Brečevića.
Nedavno sam posjetio Rafaela i imao priliku s njim detaljno porazgovarati i kušati vina iz svih dosadašnjih berbi, od 2021., koja uskoro izlaze na tržište, preko 2022., koja je spremna za punjenje u boce, do 2023., koja još odležava u gruzijskoj amfori. Rafael brine o svim detaljima, pa je tako za vino odabrao specijalnu keramičku bocu, a etiketa se izrađuje u suradnji sa studiom Sonda iz Vižinade.
Za sada se na tržište odlučio plasirati dvije etikete iz berbe 2021.: crnu mješavinu terana, refoška i merlota, čega je napunjeno 300 butelja, te malvaziju istarsku, od koje je napunjeno oko 1300 butelja. S vama bih podijelio svoje viđenje tog vina.
Grožđe za ovo vino brano je ručno sredinom rujna. Prerađeno je direktno iznad amfore, u kojoj je potom odrađena maceracija u trajanju od osam mjeseci. Nakon toga, u svibnju je stavljeno na odležavanje u velike drvene bačve od francuskog hrasta. U bačvi je provelo 12 mjeseci, a potom još minimalno šest mjeseci u boci.
Vino krasi elegantna zlatnožuta boja, bistro je i gusto. Na prvo mirisanje, javljaju se note zrelog voća poput pečene dunje, suhe marelice, rogača, te kvasca i dima. Na drugo mirisanje, javlja se nota bijelog papra, suhe narančine kore i malo vanilije, što čini kompleksnost mirisa bogatom. Vino je suho, toplo i mekano, a istovremeno djelomično svježe, s finim taninima i ugodnom mineralnošću. Krasi ga srednje tijelo. Vino je u dobrome balansu, intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost okusa trajna. Vino je fine kakvoće, a na aftertasteu javlja se klasična malvazijska gorčina suhog badema.
Vino je harmonično, lijepo se pije i spremno je za puštanje na tržište. Nalazi se u uzlaznoj putanji, a u dobrim uvjetima čuvanja, može potrajati još barem pet do šest godina. Enogastronomski, ovakav tip vina izvrsno se slaže uz riblja jela. Ja sam ga kušao uz škarpinu u pećnici sa krumpirima i aromatičnim travama.
