Iza nas je projekt realiziran pod pokroviteljstvom Odjela za poljoprivredu Istarske županije. Krenuli smo u obilazak istarskih vinara i ključnih ljudi koji su zaslužni za vinsku scenu kakvu danas imamo. Kroz nekoliko epizoda, vodimo vas kroz tridesetogodišnje razdoblje razvoja nove istarske vinske scene.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća počinje se razvijati vinsko – konzumentska scena u Hrvatskoj. Kreće uzdizanje malih vinara i njihovih vina diljem Hrvatske, a dominiraju vina dobivena od graševine i vrbničke žlahtine. U Hrvatskim restoranima osim domaćih, bila su popularna i slovenska vina.
Sommelier Sandi Paris prisjeća se devedesetih godina, rada u kultnom restoranu Bodulka u Šišanu te prvih tečajeva za sommeliere u organizaciji udruge Kalavojna. Pila su se najvećim dijelom pazinska malvazija, zlatna vrbnička žlahtina i bujska malvazija. Paralelno su se počela pojavljivati i vina iz Goriških brda; Dolfo, Ščurek, Simčić Movia. To su bili brendovi koji su u kratko vrijeme narasli. Sjećam se prelazak hrvatskih vina koje su proizvodile privatne vinarije s rifuze na butelje i prve boce vina Ravalico.
Značajan iskorak za istarsku vinsku scenu događa se 1994. godine kad je u Poreču održana prva Vinistra. Okupilo se tada pedesetak vinara koji su u porečkoj dvorani Veli Jože predstavili svoja vina. U sklopu Vinistre, osnovana je i udruga Vinara i vinogradara Istre kao strukovna organizacija s osnovnim zadatkom unapređenja istarskog vinarstva i vinogradarstva.
Milan Antolović, dugogodišnji pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu Istarske županije prisjeća se osnivanja Udruge vinara i vinogradara Istre – Vinistra. Vinistra je osnovalo jedanaest članova; vinari, vinogradari te predstavnici struke. Usporedno s razvojem i podizanjem novih nasada, osnivale su se nove poljoprivredne udruge. U cijeli su se koncept uključile i turističke zajednice s područja Istarske županije kao i Turistička zajednica Istarske županije s kojom smo zajedno radili na osnivanju vinskih cesta.
Pokretanje Vinistre
Vinar Antonio Ravalico ističe kako je Vinistra bila velika stvar za istarske vinare. Početak boteljiranja vina donio je i bolju cijenu za proizvedeno vino. Franco Cattunar dodaje kako su Osnivači Vinistre tri vinara; Ravalico, Duilio Zigante i on. Tu je započela koncepcija razvoja našeg vinarstva u Istri, uz još nekoliko stvari koje su bile neophodne, koje su pratili studije, Institut, i tako dalje. Duilio Zigante priča nam kako su oni i prije uvijek prodavali vino, rifuzu koja se izvozila u Italiju. Poslije kad je pokrenuta Vinistra, nosili smo na manifestaciju prezentirati vina. Čak imam i veliku medalju iz 1994. godine.
Upravo tih, još uvijek ratnih godina, na istarsku scenu stupa jedna nova generacija mladih vinara. Ti su mladi ljudi preuzeli podrume od svojih roditelja i započeli s ozbiljnim iskoracima u kvaliteti vina. Prvi koji je privukao pažnju šire javnosti je Gianfranco Kozlović iz Momjana i još nekolicina vinara.
Bili smo i promotori i gosti u prvim restoranima koji su vjerovali u novi trend
Gianfranco Kozlović prisjeća se samih početaka i odlazaka po restoranima kako bi ponudili svoje vino. Bili smo promotori i gosti u tim prvim restoranima koji su vjerovali u taj novi trend, i koji su počeli uvoditi ta vina. Trebalo je mijenjati čaše, frižidere i vinske karte. Trebalo je educirati konobare, sommeliere i same vlasnike restorana. Do toga je jako brzo došlo i svladali smo neke stepenice prilično ubrzano. 
Moreno Coronica ističe kako su u tim vinima vidjeli priliku i kako je bilo puno prostora. Mislim da smo u trenutku kad smo bili svjesni da imamo znanje i snagu stvarno krenuli. Danas se vidi ono što smo napravili.
Moreno Degrassi krenuo je s proizvodnjom vina za svoj lokal. Kasnije, 1996. godine kreće ozbiljnija proizvodnja. Sagradili smo podrum i tad je došla prva berba. Imali smo prvi, malo ozbiljniji urod grožđa, i napravili smo čak 50 000 boca koje su iste godine izašle na tržište.
Eliđo Pilato ističe kako je kao i svaki početak, taj put bio dosta težak. Sve se može napraviti s velikom ljubavi prema poslu s kojim se bavimo. Posebno nam je drago da je generacija iza nas; sin i kćer završili za enologe i nastavljaju s proizvodnjom.
Bio sam gradsko dijete koje nije imalo previše veze s lozama
U isto vrijeme na vinsku scenu stupa i prvi istarski urbani vinar koji u početku nije imao vlastite vinograde, ali je znao napraviti sjajno vino. I sam Ivica Matošević ističe kako njegovi počeci nisu bili klasični kao kod njegovih kolega. Bio sam gradsko dijete koje nije imalo previše veze s lozama. Tu sam strast za vinom dobio za vrijeme školovanja u Italiji. Prvu bocu sam završio tek kad sam saznao što je dobro, a što loše vino. Sve je počelo kao hobi, a onda se postepeno razvilo u ozbiljan posao.
Proizvodnja pjenušaca
Tih godina pjenušci nisu imali današnju popularnost, stoga je pokretanje projekta Pjenušci Peršurić imalo veliku važnost za pozicioniranje pjenušaca na istarskoj vinskoj sceni. Proizvodnju koju je započeo pokojni Giordano Peršurić, danas nastavlju njegove kćeri Katarina i Ana. Ana nam pojašnjava kako je njihov otac započeo s proizvodnjom pjenušaca za znanstveni rad. Mnogi su smatrali da malvazija istarska nije kvalitetna sorta, odnosno da nije kvalitetno vino te sorte. On je vjerovao u nju. Uvijek je govorio da je malvazija istarska hrvatska kraljica u vinogradima. Pošto je pjenušac kralj među vinima, on ih je odlučio spariti. Uz pomoć prijatelja, kolega i znanstvenika iz Italije pokrenuo je tu proizvodnju kao znanstveni rad. Kako je počinjao rat, znanost više nije bila važna. On je tada otkupio proizvodnju od samog Instituta i tu je započela naša priiča.
Ča to delate? Di je naša zlatna, škura malvazija?
Tadašnji vodeći istarski politički lideri vrlo su brzo prepoznali mogućnost za razvoj istarske vinske scene i postavljanje temelja za razvoj eno-gastronomije. Dugogodišnji istarski župan, Ivan Jakovčić prepričava nam kako su izgledali sami počeci. Puno mi je ljudi govorilo: Nino, ča to delate? Di je naša zlatna škura malvazija? Ča je to? To je voda! Neću to piti! i slično. Stariji vinari su bili zabrinuti zbog promjena. Tada smo rekli, idemo vidjeti ča nosi šolde. Rekao sam: Ljudi, ča donese više šoldi, to delajte. I naravno, sve se ipak okrenulo upravo na ovu situaciju, jedne vrhunske mirišljave, odlične malvazije.
Veljko Ostojić, tadašnji direktor Turističke zajednice Istarske županije ističe da su tada išli prema cjelogodišnjem, održivom turizmu. Budući da je vino bilo sastavni dio našeg svakodnevnog života, uzeli smo ga kao medij koji ćemo među prvima ponuditi gostima. Tad smo započeli s vinskim cestama, izdan je prvi gastro vodič, osnovana udruga Kalavojna, društvo ljubitelja grojza i vina, održan je prvi tečaj za sommeliere… Dogodila se ta neka pozitivna energija koja je nastala oko vina, gastronomije, restorana…
Franko Lukež, aktualni predsjednik Hrvatskog sommelier kluba autor je prvog gastro vodiča Istre i član udruge Kalavojna koja i dan danas postoji. Mi smo svaki mjesec organizirali te vođene degustacije gdje bi jedan od naših članova-ugostitelja pripremao večeru od 5,6 slijedova. Svaki slijed je moralo pratiti drugo vino. Nalazili smo se, kušali vina i ocjenjivali kroz neku diskusiju. Tako smo vježbali sve što smo naučili na tečaju za sommeliere. Na neki način, zajedno smo rasli. Rasli su ugostitelji koji su spremali hranu, rasli su konzumenti i cijela scena. Kasnije su naravno i ostali počeli posluživati vino uz svaki slijed.
Od plasmana u konobama i agroturizmima do izlaska na tržište
Nekoliko uspješnih istarskih konoba i agroturizama je u početku vino proizvodilo samo za vlastite potrebe. Kad je publika prepoznala kvalitetu njihovih proizvoda, krenula je i distribucija na širem tržištu.
Rino Prelac krenuo je s konobom, a proizvodnja vina prerasla je u ljubav. Zavolio sam taj dio poslovanja uz kuma Kozlovića, bili smo generacija. Nakon toga, prva Vinistra, prva zlatna medalja.. i to vas ponese. Od prvih 3000 čokota došli smo danas na 48 000. Patrik Sinković ističe kako je njegova obitelj prvenstveno nudila smještaj. Kroz tu su priču vidjeli potrebu za proizvodnjom i ponudom kvalitetnih proizvoda. I tako je sve krenulo.
To su bile godine promjena koje su se reflektirale na razvoj vinske scene u Istri. Udruživanje vinara i vinogradara pokrenulo je razvoj i nastanak vinske priče kakvu danas imamo u Istri.
