Iza nas je projekt realiziran pod pokroviteljstvom Odjela za poljoprivredu Istarske županije. U suradnji s našim suradnikom Emilom Perdecom krenuli smo u obilazak istarskih vinara i ključnih ljudi koji su zaslužni za vinsku scenu kakvu danas imamo.
Kroz nekoliko epizoda, vodimo vas kroz tridesetogodišnje razdoblje razvoja nove istarske vinske scene. Pred Vama je prvi nastavak.
Procvat istarskog vinarstva započinje u drugoj polovici 19.stoljeća
Kultura vinove loze na istarskom tlu poznata je od antičkih vremena, preko Rimljana, Mlečana, Austro-Ugarske, Italije, Jugoslavije pa sve do danas. U novijoj povijesti, nagli procvat Istarskog vinogradarstva započinje u drugoj polovici 19.stoljeća. Razvijaju se Austro – Ugarski gradovi, a istarsko vino postaje sve traženije. Jedna od prekretnica je odluka Istarskog sabora od 5.rujna 1874. godine o osnivanju Istarskog vinarsko-voćarskog instituta u Poreču, koji je s radom započeo 1875. godine.
Marijan Bubola iz Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču ističe kako je tada značaj Instituta bio jako velik u pogledu istraživanja kako poboljšati proizvodnju u vinogradu i podrumu. Radilo se na introdukciji novih sorata, a velik je značaj pridan i problemima koji su u to vrijeme nastali. To su dolazak Filoksere u Europu, kao i dolazak bolesti plamenjača i pepelnica.
Pošast koju je krajem 19. stoljeća insekt Filoksera izazvao diljem svjetskih vinograda, nije zaobišla Istru. Pojava ovog nametnika istarskom je vinogradarstvu i vinarstvu prouzročila velike štete. Bubola ističe kako se tu zapravo dogodio procvat vinogradarstva. U drugim zemljama je nastala nestašica vina. Kod nas su se tada vinogradi aktivno sadili, a vino se izvozilo. Međutim, kad je Filoksera došla u Istru, tad se dogodio veliki udarac na proizvodnju. To je rezultiralo svim onim posljedicama, koje uključuju i iseljavanje stanovništva.
Prvi istarski javni pokus vina
Početak dvadesetog stoljeća obilježen je postupnim oporavkom vinograda. U Pazinu je održan Prvi istarski javni pokus vina, prva takva manifestacija na ovim prostorima.
Mario Staver iz Poljoprivrednog odjela u Poreču, Veleučilišta u Rijeci pojašnjava kako je prva izložba organizirana 1901. godine u Pazinu. Bilo je oko tisuću uzoraka na toj izložbi, i to je bio jedan početak stručnog rada tim prostorima.
Nakon prvog svjetskog rata i vladavine kraljevine Italije, Istarska vinska scena doživljava stagnaciju. Drastično se smanjuju površine pod vinovom lozom. Za razliku od Austro-Ugarskog, talijansko je tržište bilo zasićeno svojim vinima pa se prednost davala drugim kulturama. S 34 tisuće hektara u 1907. godini, površina vinograda pala je u 1945. godini na 14 tisuća hektara.
Bubola pojašnjava kako su nakon drugog svjetskog rata osnovani poljoprivredno-industrijski kombinati, gdje se nastojalo okrupniti vinogradarsku i vinarsku proizvodnju. U to se vrijeme uglavnom sadila malvazija istarska. Pored nje, važnu su ulogu imale i poznate francuske sorte kao što su cabernet sauvignon, merlot, chardonnay, pinot i ostale sorte koje su također imale značajan udio u proizvodnji.
Osnivanje poljoprivrednih kombinata
Vodeću ulogu u vinarstvu preuzimaju poljoprivredni kombinati koji su osnovani u svim većim istarskim gradovima. 1963. godine se u Poreču osniva PIK Poreč koji kasnije prelazi u sastav turističkog poduzeća Plava laguna i tako nastaje Agrolaguna.
Bruno Legović iz Agrolagune ističe kako je to bio procvat poljoprivrede i svega ostalog. U tom smo sustavu imali osiguran plasman naše robe; vina, ulja i svega ostalog što smo imali u ono vrijeme. Praktički, sve što se proizvelo se riješilo unutar sustava. Sustav je bio dobro organiziran tako da su viškovi odlazili po čitavoj ondašnjoj državi.
Krajem osamdesetih jedna od najznačajnijih vinogradarskih tvrtki bio je PIK Umag. U središnjoj Istri značajan čimbenik na vinogradarskoj sceni bio je vinski podrum u Motovunu koji je uz nekoliko manjih podruma tada poslovao u sastavu moćnog kombinata Puris.
U tim godinama s proizvodnjom kreću prvi privatni vinari. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća pokreću vlastitu proizvodnju vina. Među prvima koji su krenuli tim putem su vinarije Ravalico, Markežić i Cattunar.
Vinar Antonio Ravalico prisjeća se kako se vino započelo flaširati osamdesetih, devedesetih godina prošlog stoljeća. Znate kako je kad se započne. Odmah smo išli na tržište po restoranima, gostionama… Odmah smo postigli uspjeh, a robu smo prodali i ovako. U Poreču smo dobili veliko zlato za muškat, a tada smo još u Zagrebu dobili četiri zlatne medalje.
Vinar Marino Markežić dodaje kako tada, osamdesetih godina, za veći dio publike kvaliteta vina nije bila toliko važna. Htjeli smo napraviti iskorak jer smo vidjeli da se stvari mijenjaju. U naš su restoran dolazili ljudi koji su već zahtjevali takve proizvode. Dobri rezultati su se vidjeli od samog početka, a to nam je dalo hrabrost da nastavimo. Devedesetih godina, kad su zakoni dopustili promjene, priprema koju je napravilo nas nekoliko, urodila je velikim rezultatima.
Krajem osamdesetih godina podiže se standard ponude vina u boljim restoranima diljem Istre. U malom mjestu Lovrečica tada egzistira restoran Badi koji je 1988. godine proglašen najboljim restoranom na Jadranskoj obali.
Crna i bijela vina
Ugostitelj Nado Badurina pojašnjava nam kako su se vina tada poznavala kao crna i bijela. Početkom devedesetih, u moj su restoran stigla prva buteljirana vina. To su bila vina iz Goriških Brda i njihov sivi pinot, rizling… Tada su se pojavili i istarski vinari, među kojima je prvi Ravalico započeo sa flaširanim vinima, s bujskom malvazijom, merlotom, teranom.. Kasnije Coronica, Degrassi, Kozlović i ostali vinari koji su maksimalno promijenili kulturu i proizvodnju vina kakvu poznajemo danas.
Bilo je to razdoblje kad na istarskom području nije postojala kulture vina kakva je danas. U narednom razdoblju, nastankom nove države i promjenom zakonskih regulativa dolaze i promjene koje će se reflektirati na razvoj vinske scene.
