Predstavljamo žižulu. Riječ je o kineskoj stablašici koja se u nas udomaćila i nudi slasne kasnojesenske plodove. Zbog tamnozelenih listova ures je u dvorištu, a korisna je i u maslinicima.
Podrijetlo, sadnja, sortiment i korist od žižule. To su teme koje nas vode na put žižula u Istri. Možda vas i nagovorimo da u budućnosti krasi i vaše dvorište.
Marin Krapac iz Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču pojašnjava nam kako žižula potječe iz Kine a na naše je područje došla putevima svile. Iako baš i nema plantažnih nasada na našem području dosta je zastupljena, uglavnom u okućnicama kao pojedinačno stablo.
Žižulu ćemo posadi na jesen, prethodno se raspitati o sorti i uzgojnom obliku. Način sadnje pojašnjava rasadničar Gordan Trojanović. Kao i kod svih voćaka, iskopa se rupa 120 x 120 x 70. Rupu naravno treba pognojiti. Što se tiče uzgojnog oblika i formiranja same sadnice, najčešći uzgojni oblik je slobodna palmeta. Žižula se većinom koristi oko kuće više kao hortikulturno drvo nego što se koristi u nasadima. Na žalost, u Istri još nema nekih ozbiljnih nasada žižule.
Tržište i genetika su svemoćni i nude žižule veličine jabuke ili kruškolika oblika, no, najbolje su one koje su već udomaćene.
Žižula u Vodnjanu nije rijetkost i ondje je hortikulturni ures, ali i za nepce korisna biljka. Mario Ujčić u svom vrtu ima žižulu petnaestak godina staru koja zna dati preko 50 kilograma ploda.
Velikih nasada i proizvođača žižula unas nema, ali bi moglo biti. Zajedno sa Slovencima, europskim novcima podignut je eksperimentali nasad preko Dragonje. Time su otvorena vrata uzgoja i u hrvatskoj Istri.
