Kenija, zemlja od više od 50 milijuna stanovnika, živi od poljoprivrede koja oblikuje svakodnevicu i kulturu. Kroz desetodnevni boravak u sklopu Svjetskog kongresa poljoprivrednih novinara upoznali smo proizvođače čaja, kave, cvijeća, inovativne projekte akvakulture te tradiciju Masai naroda. Na kraju putovanja Hrvatska je preuzela domaćinstvo sljedećeg kongresa, koji će 2026. godine okupiti svjetske agrarne novinare u našoj zemlji.
Dobrodošli u Keniju,
zemlju s više od pedeset milijuna stanovnika, smještenu na istočnom dijelu afričkog kontinenta, zemlju poznatu po safarijima i prirodnim parkovima, ali i po poljoprivredi od koje ovdje živi većina ljudi.
Naš put počinje u Nairobiju. Na ulicama sve je u pokretu, promet, prodavači, tržnice. Ali nemamo previše vremena za turističke obilaske, ovdje smo zbog Svjetskog kongresa poljoprivrednih novinara, gdje smo, zajedno sa 180 delegata iz 40 svjetskih zemalja proveli nezaboravnih deset dana istražujući inspirativne priče s afričkih polja.
Svjetski kongres poljoprivrednih novinara – IFAJ 2025
Ovogodišnji domaćin Svjetskog kongresa bila je kenijska udruga novinara za okoliš, znanost, zdravlje i poljoprivredu, a u Nairobi su stigli etablirani poljoprivredni novinari iz cijelog svijeta kako bi razmijenili iskustva, učili jedni od drugih i upoznali afričku poljoprivredu.
Kenijska je poljoprivreda vrlo snažna jer se Kenijci vole baviti poljoprivredom. Velikih je proizvođača vrlo malo, uglavnom su to mali poljoprivrednici. Povećava se proizvodnja povrća, a nove kulture poput avokada postaju sve popularnije. Mnogi se okreću i kulturama koje se ranije nisu uzgajale, poput lubenica i raznog voća, pojašnjava Aghan Daniel, predsjednik MESHA-e.
U 70 godina postojanja naše organizacije nikada nismo imali kongres u istočnoj Africi. Ovo je prilika da upoznamo poljoprivredu istočne Afrike, ali i da naučimo više o znanstvenim istraživanjima jer je Nairobi središte poljoprivrednih istraživanja, istaknuo je predsjednik Međunarodne federacije poljoprivrednih novinara (IFAJ) Steve Werblow i dodao kako su ova konferencija i Svjetski kongres IFAJ-a općenito iznimno važni za poljoprivredne novinare.
To je prilika da se uči o poljoprivredi diljem svijeta i da se te priče prenesu publici. Također, novinari uče jedni od drugih i grade mrežu kontakata.
Kenija – globalna sila u izvozu rezanog cvijeća
Kenija je jedna od najvećih svjetskih proizvođača rezanog cvijeća, a njezini cvjetovi krase tržnice i bukete diljem Europe. Opskrbljuje više od 40% europskog tržišta cvijeća, pri čemu je većina namijenjena Nizozemskoj. Ruže čine oko 70 posto ukupnog izvoza rezanog cvijeća.
Posjetili smo plastenike i proizvodnju Isinya Roses koji zapošljavaju 3800 Kenijaca, a godišnje proizvode 80 milijuna cvijetova. Kako nam je kazao domaćin, Anantha Kumar, cvijeće se izvozi u Europu, Australiju, Rusiju i Bliski Istok. S proizvodnjom su krenuli 2001. godine s tri mala plastenika, a danas imaju tri pogona na tri različite lokacije.
Kava vrhunske kvalitete
Iako na svjetskoj razini Kenija proizvodi tek mali udio kave, zahvaljujući dobroj klimi i idealnim uvjetima za proizvodnju, svrstava se među najbolje proizvođače. Proizvodnja je započela krajem 19. stoljeća, a danas je većinom uzgajaju manji proizvođači čija su zrna arabike poznata po visokoj kvaliteti i bogatom okusu.
Obišli smo obiteljsku farmu Karunguru Coffee koju danas vodi Gitau Karanja.
Moja obitelj preuzela je proizvodnju 1974. godine, a ja sam treća generacija. Ova plantaža ima 140 hektara od kojih je 80 pod kavom. Uzgajamo dvije sorte arabike, cijepljene Ruiru 11 i SL28. Trenutno proizvodimo 70 tisuća kilograma kave, a svake godine povećavamo proizvodnju za 10 do 20 tisuća kilograma.
Karanja ističe kako je odrastao na ovom imanju i kako se školovao zahvaljujući prihodima od kave. Prije povratka na imanje 2014. godine radio je kao dizajner interijera. Međutim, nakon povratka shvatio je da ovdje pripada.
Znam s koliko su strasti moji roditelji i djedovi uzgajali kavu. Poljoprivreda nije nešto čime se baviš jer nisi uspio u nečemu drugome. To je poziv. Ako ispravno radiš, možeš zaraditi. Ali nema prečaca. Sve se radi postepeno, korak po korak, naglašava Karanja.
Čaj – najveći izvozni ponos Kenije
Kenija je danas treći najveći proizvođač čaja na svijetu. Za razliku od Kine i Indije koji većinu sami potroše, u Keniji je obrnuto. Oni izvoze 90 posto ukupne proizvodnje što ih čini najvećim izvoznikom čaja. Većinu proizvodnje čine mali proizvođači okupljeni u sustavu Kenya Tea Development Agency – KTDA.
U sustavu KTDA djeluje oko 700 tisuća farmera koji zajedno proizvedu oko 300 milijuna kilograma čaja godišnje. Prosječna veličina njihovih farmi je oko 0,2 hektara, što znači da uglavnom radimo s malim proizvođačima. Ono što KTDA čini jedinstvenim jest činjenica da je u potpunom vlasništvu farmera. Oni su vlasnici tvornica kroz udjele, a te iste tvornice zajednički čine KTDA, pojašnjava Grace Mogambi, voditeljica za specijalizirane proizvode, KTDA.
Dodaje kako proizvođači prosječno mogu zaraditi oko 20 do 25 šilinga po kilogramu čaja. Kasnije dobivaju i bonus, ovisno o uspješnosti poslovanja tvornice. Mjesečna isplata omogućuje proizvođačima da podmire troškove poslovanja i troškove uzdržavanja obitelji. Kad se čaj proda, tvornica odbije troškove, a ostatak prihoda dijeli se proizvođačima. Na kraju, 75 posto ukupne prodajne cijene odlazi proizvođačima.
U obilazak kroz tvornicu povela nas je Beatrice Wangari, asistentica u proizvodnji. Pojašnjava kako oko 70 posto ubranog lišća mora biti standardne kvalitete, dva lista i pupoljak. Nakon kontrole i vaganja, slijedi prosušivanje lista. U toj se fazi vlaga s 85% smanjuje na 65-66%, a proces traje sedam do osam sati. Za ortodoksni čaj, list se prosušuje na oko 52% vlage, što traje 10 do 12 sati, ovisno o vremenu i vlažnosti zraka.
U procesu proizvodnje CTC čaja nakon prosušivanja, prelazi se na rezanje, trganje i uvijanje (Cut, Tear, Curl). U tom se procesu list usitnjava i oslobađaju se tvari koje enzimi razgrađuju kako bi čaj dobio željenu boju i aromu.
Nakon toga slijedi fermentacija te sušenje nakon čeka se čaj razvrstava na prvu i drugu klasu. Čaj se razvrstava prema granulaciji čime se dobivaju četiri glavne vrste; BP1, PF1, PD i D1. To su četiri tipa prve klase čaja, a osim njih imamo i sekundarne klase, sitnije granulacije, pojašnjava Wangari.
Nakon toga, čaj se pohranjuje u spremnike i priprema za pakiranje. Manja pakiranja idu za domaće tržište, a veća pakiranja idu na dražbu u Mombasu i za izvoz.
S paletom proizvoda koje ovdje nastaju upoznao nas je Moses Gitau, voditelj proizvodnje. Pokazao nam je razliku između CTC i ortodoksnih čajeva, posebno vidljivu kada završe u šalici.
Ovdje imamo različite vrste čajeva. Proizvodimo CTC čajeve, zrnaste i sitnijih čestica, koje uglavnom izvozimo u rifuzi. No u posljednje vrijeme počeli smo raditi i ortodoksne čajeve. Oni se u procesu rolanja formiraju u kuglice ili veće, smotane čestice, a kad se preliju vodom otvaraju se u cijeli list. Ti čajevi postižu bolju cijenu, zdraviji su i ukusniji.
S jednog grma u prosjeku se može ubrati oko kilogram i pol lista, dok je maksimalan godišnji prinos oko tri kilograma. Proizvođači čaja imaju stalnu podršku stručnjaka koji obilaze njihova polja. Njihov posao nije samo briga o kvaliteti već i edukacija proizvođača.
Na plantaži čaja dočekali su nas Grace Maina i James Ndathe, iz Savjetozavne službe za čaj. Kako su nam pojasnili, njihova glavna uloga je pružanje stručne podrške i savjetovanje proizvođača čaja.
Posjećujemo plantaže i gledamo kako proizvođači rade i pomažemo im u radu. Potičemo ih da prošire proizvodnju i da čaj beru četiri puta mjesečno. Na taj se način dobiva kvalitetni list, veći prinos i veća zarada, pojašnjavaju.
Spoj agrara i turizma na Fredovom ranču
Pravi primjer spoja poljoprivrede i turizma pronašli smo na Fredovom ranču. Bivši radijski voditelj, Fred Obachi Machoka preselio se iz Nairobija u Isinyu i izgradio pravo carstvo. Sve što ovdje proizvede, plasira u restoranu koji djeluje u sklopu imanja.
U početku smo se bavili samo poljoprivredom, uzgajali smo rajčice, kupus i slične kulture. Ubrzo smo shvatili da od toga nema velike zarade, pojašnjava Machoka i dodaje kako je u to vrijeme njihov sin radio u hotelu i predložio da otvore resort. Odlučili smo ga podržati, uzeli novi kredit i pokrenuli ono što danas zovemo Fred’s Ranch.
Ranč danas zapošljava oko 80 ljudi i primjer je održive, lokalno utemeljene proizvodnje. Zemlju su kupili 1993. godine i napravili pravi raj. Bila je to neobradiva zemlja na kojoj nije bilo ničega. 1996. godine počeli su saditi drveće, a danas, zahvaljujući navodnjavanju i upornom radu, na imanju proizvode sve što im je potrebno za restoran, od povrća i mlijeka do jaja i mesa.
Revolucija u akvakulturi – vertikalni uzgoj ribe
Nakon što smo obišli sve proizvođače prepoznatljivih kenijskih proizvoda, dolazimo do prvog vertikalnog sustava za akvakulturu na svijetu. U predgrađu Nairobija nastao je projekt koji mijenja način razmišljanja o uzgoju ribe.
Jack Oyugi, osnivač tvrtke Vertical Lakes pokazao nam je vertikalno posložene bazene u kojima se uzgaja tilapija. Na vrlo malom prostoru, i uz mnogo manje vode, možemo proizvesti više ribe. Razvili smo potpuno organski, čist i održiv sustav akvakulture.
Osim ribe i ribljih fileta koje podajemo na tržištu, shvatili smo da riblji izmet može poslužiti kao izvrsno organsko gnojivo. Koža i ljuske pretvaraju se u kolagen koji ide u medicinsku i kozmetičku industriju.
Cilj projekta je pokazati da se riba može uzgajati bilo gdje. Samo je nebo granica.
Naša je misija promijeniti način uzgoja ribe na malom prostoru i uz manje vode. Zamišljamo uzgoj ribe u pustinjama, u gradovima i slamovima. Proizvodimo čistu, organsku ribu koja se lako može pratiti od proizvodnje do tržišta. Za razliku od tradicionalnih farmi koje koriste jezera, kaveze i bare koje nisu otporne na klimatske promjene i često štete zajednicama, ističe Oyugi.
Masai Mara – susret s divljinom
Našu afričku avanturu završili smo u Nacionalnom rezervatu Masai Mara. Nakon susreta s velikom petorkom posjećujemo selo plemena Masai – naroda koji i danas živi u skladu s prirodom i tradicijom.
Masai žive u suživotu s divljim životinjama, ali i turistima koji posjećuju njihova sela. Za početnih 20 dolara koliko će vam naplatiti ulaz u svoj dom, praćen plesom, paljenjem vatre ali i zanimljivom pričom o svom skromnom životu. Pobjeći će vam iz džepa još koji dolar za suvenire koje ćete skupo platiti ako niste vješti u cjenkanju. Ali definitivno to će biti iskustvo kojim ćete zaokružiti svoju afričku pustolovinu.
Na ulazu u selo dočekao nas je Lekipaat (Onaj koji donosi radost). Ima 26 godina, sin je poglavice i budući vođa. Još nema ženu, ali želja mu je imati ih tri. Kao i drugi mladići iz sela, žene će potražiti u drugim zajednicama. Isto tako, sve mlade djevojke iz njihovog sela otići će iz ovog sela budućim muževima kad za to dođe vrijeme.
Priča nam kako u selu živi oko 200 ljudi. Mještani su nas dočekali plesom kojim se slavi hrabrost ratnika koji su ubili lava braneći selo i prepoznatljivim skakanjem.
Skakanje je natjecanje među mladićima. Što više skačeš, manji miraz plaćaš kad se ženiš, pojašnjava nam Lekipaat.
Govori nam kako divlje životinje gotovo svakodnevno napadaju njihovu stoku. Lavovi napadaju krave, a leopardi, gepardi i hijene napadaju koze i ovce. Iako ne često, povremeno se događaju i napadi na ljude. Bave se isključivo stočarstvom, a povrće, rižu, šećer i ostalo kupuju svakog utorka na maloj tržnici jer kako kaže, ne mogu obrađivati zemlju zbog divljih životinja.
Drugi domaćin nam je pokazao tradicionalnu kuću, manyattu, građenu od zemlje, blata i kravlje balege. Kuća je podijeljena na tri dijela: sobu za roditelje, za djecu i goste. U unutrašnjosti se nalazi i mala kuhinja u kojoj se navečer pali vatra. Vatra služi i kao zaštita od divljih životinja koje noću prilaze selu.
Govori nam kako tradicionalno jedu meso i piju krv svoje stoke, najčešće krava, koza ili ovaca, a stoku drže u središtu sela kako bi bila sigurna. Manyatta traje oko devet godina, nakon čega se gradi nova, jer termiti postupno nagrizaju zidove. Vodom se opskrbljuju iz obližnje rijeke, a u selu su sami izgradili i malu zajedničku školu.
Hrvatska je domaćin IFAJ Congress 2026
I za kraj, iz Afrike se vraćamo s odličnim vijestima za Hrvatsku. Hrvatska delegacija po završetku kongresa preuzela je zastavu i domaćinsko za idući međunarodni kongres poljoprivrednih novinara.
Predsjednik Društva agrarnih novinara Hrvatske Vedran Stapić kazao je kako će Hrvatska u rujnu iduće godine ugostiti više od dvjesto novinara koji izvještavaju o poljoprivredi diljem svijeta. Kongres će se održavati pet dana u Slavoniji i Baranji, sa središtem u Osijeku, nakon čega selimo u Istarsku županiju kako bismo prikazali tamošnju proizvodnju hrane. Posjetit ćemo i Zadarsku županiju, a planiramo jednu pred ili post turu u Varaždinskoj županiji.
Našim gostima želimo pokazati mogućnosti hrvatske poljoprivrede kroz različite oblike proizvodnje, naglasiti naše izvozne adute i stvoriti dodatnu ekonomsku vrijednost. Ovo je događaj važan i za našu kulturnu baštinu. Naši će kolege iz više od 70 zemalja svijeta ponijeti priče iz hrvatskih ruralnih krajeva diljem globusa.
Iz srca Afrike vraćamo se s inspiracijom, novim prijateljstvima i zadatkom – da u Hrvatskoj nastavimo ovu priču o poljoprivredi koja spaja svijet.
