Istarski pršut, meso istarskog goveda – boškarina, istarski ovčji sir, maslinovo ulje, momjanski muškat i istarski med nose europsku oznaku izvornosti koja jamči kvalitetu, sljedivost i autentičnost, ali i otvara nova tržišta proizvođačima.
Na razini Europske unije zaštićeno je šest poljoprivrednih proizvoda: istarski pršut, meso istarskog goveda, ovčji sir, ekstra djevičansko maslinovo ulje, momjanski muškat i med. Zaštitom su neki proizvodi spašeni od nestanka, nekima ona zasad ne znači puno, dok je primjerice kod maslinovog ulja proizvodnja značajno porasla.
Istarska županija je od utemeljenja već davne 1993. godine imala dva cilja; podizanje novih nasada i nove proizvodnje, te postizanje europske kakvoće. Ciljevi su djelomično ispunjeni, a zaštita proizvoda na europskoj razini dobar je alat za više mesa, sira, vina i drugih delicija.
Pročelnik za poljoprivredu Istarske županije Ezio Pinzan podsjeća kako je Županija od samih početaka krenula u proces zaštite istarskih proizvoda.
„Najprije smo zaštitili istarski pršut, potom maslinovo ulje, medove, meso boškarina i muškat momjanski. Nedavno smo dobili i oznaku izvornosti za istarski ovčji sir, a u pripremi su još istarska kobasica, tartufi i jaka alkoholna pića. Sve što promovira našu tradiciju i regiju nastojat ćemo zaštititi na europskoj razini“, ističe Pinzan.
Istarski pršut: lokalni projekt tova svinja
Prvi zaštićeni proizvod je istarski pršut koji je oznaku izvornosti dobio 2015. godine. Proizvodnja nije povećana jer krajem prošlog stoljeća svaka obitelj u ruralnom je prostoru gojila barem jenega prasca. Danas nema prasci, praščine ni pršuta. Pršutari u organiziranoj proizvodnji nabavljaju sirovinu u drugim hrvatskim krajevima.
Pršutar Mladen Dujmović objašnjava posebnost istarskog pršuta.
„Naša svinja je starosti oko godinu dana i težine oko 180 kilograma. Pršut mora imati najmanje 13 kilograma, a mi težimo i do 18. To je zrelije, tamnije i sočnije meso, sasvim drugačije kvalitete“, pojašnjava Dujmović, dodajući kako istarski pršutari ne teže velikim količinama, već vrhunskoj kvaliteti.
Dobra je vijest da je u Istri započeo uzgoj svinja za proizvodnju pršuta i drugih suhomesnatih proizvoda. Zbog problema s afričkom svinjskom kugom u Slavoniji proizvodnja je bila ugrožena, no uz podršku Županije i stručnjaka pokrenut je lokalni projekt tova svinja.
„Ove godine imamo prve tovljače, a uskoro će u pršutane stići prvi pravi istarski pršuti iz domaćeg uzgoja. Za godinu do godinu i pol bit će na tržištu s certifikatom izvornosti“, najavljuje Dujmović.
Pasmina na rubu nestanka danas je zaštićeni istarski brend
Istarsko govedo definitivno bijaše pred nestajanjem. Nisi moga najti par voli ni za slikati, a kamo li od mesa prontati šugo za užinu. Danas je pasmina spašena, meso zaštićeno.
Edmondo Šuran iz Agencije za ruralni razvoj Istre pojašnjava da su pravila vrlo stroga, od uzgoja i prehrane do klanja i prerade.
„Cijeli lanac je pod kontrolom. Na taj način jamčimo da je meso koje dolazi na stol doista meso istarskog goveda – boškarina“, naglašava Šuran.
Istarski ovčji sir: velika potražnja, mala ponuda
Broj istarske ovce vodio je u njen nestanak. Poticajima i zaštitom sira stvorena je kakva, takva osnovica da opstane. Zaštita još ne pruža očekivane rezultate, ali hoće.
„Zaštita sama po sebi neće se odraziti na cijenu. Nju određuju ponuda i potražnja, a već sada imamo veliku potražnju i malu ponudu, posebno na gospodarstvima gdje se mlijeko proizvodi i prerađuje na istom mjestu. To je kratka linija od štale do sira, bez transporta, konzervansa i pasterizacije, pa su takvi proizvodi cjenjeniji“, objašnjava Macan.
Dodaje kako je upravo velika administracija jedan od glavnih razloga zbog kojih se mnogi proizvođači ne odlučuju koristiti sustav zaštite, unatoč tržišnom interesu.
Udeseterostručen broj stabala maslina
Krajem prošlog stoljeća Istra je imala 250 tisuća stabala maslina, jedva tri uljare i malo ne jako dobra ulja. Milijunto stablo već je u punom rodu, imamo više od 50 uljara i ekstra ekstra djevičanska ulja. Zaštitom kupci dobivaju kvalitetu, a maslinari povoljniji plasman.
Direktor poljoprivredne zadruge Maslinari Istre Saša Ukušić ističe kako je zemljopisna oznaka izvornosti jedan od ključnih iskoraka u razvoju istarskog maslinarstva.
„Zemljopisna oznaka izvornosti veliki je benefit, kao što su to iskoristile brojne europske zemlje puno ranije od nas. Gotovo sto posto našeg ulja plasiramo pod ZOI Istra, kroz različite etikete i sorte maslina“, navodi Ukušić.
Uz to, maslinari od prošle godine ostvaruju i dodatne državne potpore po proizvedenoj litri ulja, što im pomaže ublažiti sve veće troškove proizvodnje.
„Svaka boca ima svoju markicu i broj. Ne možemo proizvesti određenu količinu ulja i potom napuniti više boca nego što je prijavljeno. Prilikom registracije deklarira se volumen boce, bilo da je riječ o 0,25, 0,75 litara ili litri, i svaka je označena“, objašnjava.
Upravo ta sljedivost daje dodatnu vrijednost proizvodu, no Ukušić upozorava da je potrebno još raditi na promociji same oznake izvornosti.
Muškat momjanski: simbol tradicije Momjanštine
Na Momjanštini sam čuo priču kako je u tom dijelu Bujštine najprije obitavao momjanski muškat, a tek nakon njega je došao Momjanac. I ovo mirišljivo vino se ponosi EU zaštitom.
Vinarka Gianna Kozlović ističe njegovu povijesnu važnost.
„Da moramo izdvojiti jednu stvar po kojoj je naš kraj prepoznatljiv, to bi bio muškat momjanski. To se vino ovdje proizvodi jako dugo, a nekada je bilo najvažnije vino na ovom području. Puno važnije od malvazije, terana, refoška i ostalih lokalnih sorti“, objašnjava Kozlović i dodaje kako posebnost muškata momjanskog potvrđuju i stare loze koje se još uvijek mogu pronaći na tom području.
Istarski med: najslađi zaštićeni proizvod
Zaštitili smo najslađe od slatkoga, istarski med koji kakvoćom uspješno konkurira uvoznim medovima. Zaštita pčelarima nosi bolju poziciju na tržištu.
Predsjednik udruge pčelara Lipa Pazin Tonči Ferenčić naglašava kako zaštita koristi i proizvođačima i potrošačima.
„To je najviša razina zaštite na razini Europske unije i jedna od najvećih garancija da je u tegli zaista ono što piše na deklaraciji, da je to pravi istarski med s tog podneblja“, naglašava Ferenčić.
Ferenčić pojašnjava kako certifikacijsko tijelo dolazi već na sam postupak vrcanja, mjeri količinu meda i šalje uzorke na detaljne analize.
„Analizom se može utvrditi s kojih je podneblja točno med, nakon čega se dobije određeni broj markica. Kontrola može doći u bilo kojem trenutku i praktički je nemoguće da nešto drugo završi u teglici“, kaže.
Istovremeno upozorava na problem slabe kontrole na prodajnim mjestima. Kako navodi, pčelari su slali takozvane tajne kupce koji su kupovali med u prodaji i davali ga na analizu, pri čemu se pokazalo da neki proizvodi uopće nisu bili med ili nisu odgovarali onome što je pisalo na deklaraciji.
Oznaka izvornosti: jamstvo kvalitete od njive do stola
Zaštitna markica je u Europi legitimacija proizvoda. Njome se jamči kakvoća i izvornost. Prepoznatljiv je posrednik od proizvodnje do prodaje. Od njive do stola.
Hraniti se zdravo temeljnica je života, zdravlja pa i dugovječnosti. E sad ili proizvedi, ili kupi od prijatelja. Ako to nije moguća kupi proizvod s certifikatom.
Ezio Pinzan zaključuje kako oznake izvornosti otvaraju europsko tržište, ali je želja da se proizvodi prvenstveno konzumiraju u Istri.
Europsku zaštitu nose najcjenjeniji istarski proizvodi; pršut, sir, meso, vino, ulje i med. Hoće li te delicije biti na stolovima ovisit će o poljoprivrednicima i njihovom interesu. Slijede potrošači koji pomalo stječu povjerenje, a tu je ovostoljetni trend zdravije prehrane.
Vlak sa prvih šest zaštićenih proizvoda je krenuo, nadamo se nezaustavljivo.
