Iako se Istru turistima trudimo prezentirati u najboljem mogućem svjetlu, njena utroba doslovno vapi za pomoći. Naime, speleološki objekti zatrpani su smećem zbog čega ni voda koju pijemo nije čista. Problem je to koji se tiče svakoga od nas i koji zajedničkim snagama treba riješiti.
Speleolog i dugogodišnji aktivist za zaštitu podzemlja Andrea Deklić ukazuje na taj velik problem, a prema onome što smo od njega doznali, situacija na terenu je sve samo ne bajna.
„Prema službenoj evidenciji ‘Inicijative čisto podzemlje’, do sada je u Istri evidentirano preko 250 speleoloških objekata koji su zagađeni ilegalnim odlaganjem smeća. Ta brojka je daleko veća, moja osobna procjena je da imamo oko 400-500 zagađenih speleo objekata“, ističe Deklić te naglašava kako je situacija tim gora jer se većina tih speleoloških objekata nalazi na vodozaštitnom području odakle u konačnici dobivamo vodu za piće.
Alarmantno stanje stvari vidljivo je na karti zagađenih objekata: https://cistopodzemlje.info/hr/map/=&lng=14.116931754412137&lat=45.197405382477925&zoom=10 koja ukazuje na ozbiljnost situacije. Deklić upućuje i na vodozaštitne zone u Istri koje je moguće vidjeti na sljedećoj poveznici: https://www.istra-istria.hr/media/filer_public/7d/d5/7dd5b5e5-4ff2-4df3-9240-2e415a07f764/istra1_1.jpg
U jamama sve vrste otpada
Prema Deklićevim riječima u jamama danas možemo naći sve vrste otpada – od kućanskog do građevinskog i klaoničkog otpada.
„Problem je tradicijski. Nekada su ljudi u jame bacali organski otpad – ostatke od kolinja, kako ne bi privukli divlje životinje blizu naselja. Danas je običaj ostao, ali sastav smeća se promijenio“, veli Deklić.
Najveći problem su plastika, benzeni, ulja i sl. Primjerice, sve ono što se nalazi u starim kanistrima. Organsko zagađenje nije veliki problem, najveći problem čini kemijsko zagađenje i mikroplastika koji ispiranjem kroz podzemne pukotine dolaze do podzemne vode koju pijemo. Bakterije se rješavaju klorom, dok se kemijsko zagađenje ne može sanirati.
Deklić nam kaže kako nerijetko pronađu i minsko eksplozivne naprave, u Istri iz Drugog svjetskog rata, a u ostatku Hrvatske iz Domovinskog.
Neadekvatne kazne
Ovaj veliki problem nije lako riješiti. Osim što je teško naći počinitelje, kazne su neadekvatne. „Kazne su smješno male. Na primjer, prije nekoliko godina je jedna gospođa osuđena zbog bacanja smeća u speleo objekte s 1320 eura kazne. Taj iznos je toliko malen, da se ljudima više isplati baciti smeće u prirodu i speleo objekte, jer je kazna niža nego trošak zbrinjavanja“, ističe Deklić.
„Rješenje leži kod svakog od nas kao pojedinca. Javnost mora shvatiti da neodgovornim odlaganjem smeća u speleo objekte i prirodu općenito dugoročno štetimo budućim naraštajima ljudi koji će živjeti na našim područjima. Život na zemlji nije počeo ljudskim rodom, a neće ni završiti ljudima“, dodaje.
„Inicijativa čisto podzemlje“
Kako bi potaknuli na očuvanje prirode i educirali najmlađe, pokrenuta je inicijativa „Čisto podzemlje“ – volonterski speleološki program koji se bori protiv bacanja otpada u krško podzemlje. U sklopu inicijative pokrenuli su sustav čišćenja otpada iz speleoloških objekata: nakon 100 očišćenih lokacija, čišćenje otpada iz špilja i jama financijski i operativno preuzela je država. Pokrenuli su i edukativni projekt Ambasadori Čistog podzemlja u osnovnim školama diljem Hrvatske. Njihovi ambasadori su iskusne špiljarke i špiljari koji učenicima pričaju o važnosti očuvanja krškog podzemlja. U dvije godine obišli su 375 škola i educirali oko 19000 učenika i 1000 učitelja. Za njihov rad redovito dobivaju prestižna domaća i međunarodna priznanja.
Osim niza nagrada i priznanja te suradnji s državnim institucijama, ambasadori „Čistog podzemlja“ educirali su 15.000 djece, za akcije čišćenja donirali su 90.000 eura te očistili čak 99 objekata.
Održana tribina „Iza kontejnera“
S ciljem poticanja otvorenog i informiranog dijaloga o ovoj važnoj temi, krajem prošle godine u Coworking centru u Puli, održana je javna tribina pod nazivom „Iza kontejnera – istina o otpadu u Puli i Istri: podzemlje, livade i vode“.
Tribina je okupila je velik broj građana zainteresiranih za problem otpada i njegov stvarni utjecaj na okoliš, a organizirali su je Grad Pula i Pula Herculanea.
Govora je bilo o posljedicama nepropisnog odlaganja otpada na dijelove prirode koji često ostaju izvan pogleda javnosti – podzemlje, livade, rijeke i more. Iz perspektive osobnih iskustava sudionika i kroz konkretne primjere s terena, prikazana je složenost problema koji nadilazi ono što se može vidjeti na idiličnim fotografijama krajolika.
Deklić je tom prilikom prisutnima prikazao fotografije jama ispunjenih raznim vrstama otpada, od građevinskog materijala do kućnog smeća. Upozorio je kako otpad odbačen u prirodu ne ostaje na jednom mjestu i ne nestaje u mraku, već se kroz podzemne tokove širi dalje.
„Ono što bacimo u prirodu ne nestaje već se kroz mrežu podzemnih voda širi se na crpilišta vode i na koncu čak i završava u moru“, istaknuo je Deklić, naglasivši posebnu osjetljivost istarskog krškog podzemlja.
O nestajanju livada i posljedicama koje takvi procesi imaju na bioraznolikost, osobito na leptire i druge oprašivače, govorio je edukator i astronom Korado Korlević. Stanje podmorja i iskustva s terena predstavio je pulski ronilac i dobitnik Vjesnikove Plave vrpce Branislav Danevski, osvrnuvši se na rezultate brojnih akcija čišćenja mora.
Kao dodatni gost, u panel raspravu se uključio i iskusni ribar i ugostitelj Danilo Skoko, koji je govorio o svakodnevnim izazovima ribarskog posla te se osvrnuo na učestale optužbe da su ribari među glavnim zagađivačima mora.
„Većina otpada u moru dolazi s kopna. Ribari žive od mora i najmanje im je u interesu da ga uništavaju. Često iz mora izvlačimo otpad koji tamo nismo ostavili“, poručio je Skoko.
Iznijeta iskustva i perspektive sudionika panela su zbilja zapanjujuća i raznovrsna, no unatoč tome složni su u zaključku kako je priroda suočena s ozbiljnim izazovima. Shodno tome, dugoročna rješenja moguća jedino kroz sustavnu edukaciju, osobito mladih, te jačanje osobne i društvene odgovornosti.
Završetak tribine obilježila je otvorena rasprava s građanima, uz poruku organizatora da problem otpada nadilazi kontejnere te zahtijeva širu svijest, dijalog i zajedničku odgovornost.
Mobilno reciklažno dvorište besplatno i dostupno svima
Valja istaknuti korisnu inicijativu pulske Herculanee Mobilno reciklažno dvorište kojom se građanima Pule omogućuje jednostavnije i dostupnije zbrinjavanje različitih vrsta otpada iz kućanstava: metal i metalnu ambalažu, jestiva ulja i masti, boje, tinte, ljepila i smole, deterdžente, lijekove, baterije i akumulatore, električnu i elektroničku opremu, termometre i tonere, zatim namještaj, kupaonsku i kuhinjsku opremu, podne obloge, vrata i prozore, vrtnu opremu te ostale veće predmete iz kućanstva poput ogledala, dječjih stolica, autosjedalica i ljestvi.
Mobilno reciklažno dvorište postavlja se uvijek istim redoslijedom lokacija, čime se korisnicima osigurava predvidljivost i lakše planiranje odlaganja otpada. Radno vrijeme mobilnog reciklažnog dvorišta je od utorka do petka od 10 do 18 sati, a subotom radi od 8 do 16 sati. Nema stoga izgovora za neadekvatno odlaganje otpada!
„Pitka voda je izvor života. Bez pitke vode nema normalnog života, školstva, gospodarstva, turizma ni ničega što ljudski život čini ‘živim’“, izjavio je Deklić apeliravši na očuvanje speleoloških objekata čistim za generacije koje dolaze.
