Učka je idealno odredište za sve rekreativce, planinare i ljubitelje prirode, a oni koji to još nisu zasigurno će, nakon posjeta tom parku prirode, postati.
Ljetni su mjeseci zbog hlada i mirisa šume te neodoljivog planinskog zraka idealni za planinarenje, a opskrbite li se dovoljnom količinom vode i hrane te dobrom obućom, slobodno se možete uputiti jednom od njenih pitoresknih staza.
S Poklona možete na najviši vrh Učke, Vojak, visok čak 1401 metar. Iako duga sedam kilometara, staza nije zahtjevna i nju, uz malo truda, mogu preći i nešto starija djeca.
Park prirode već 26 godina
Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio Ćićarije, a smješten je na istočnoj strani istarskog poluotoka, uz obalu sjevernog Jadrana. Spoj mora i planine, Sredozemlja i unutrašnjosti, temeljno je obilježje Učke. Po raznovrsnosti staništa i na njima obitavajućih vrsta, jedna je od značajnijih točki biološke raznolikosti europskog kontinenta. Vrijednosti zbog kojih je Učka proglašena parkom prirode, 1999. godine, poznate su već odavno, a leže u njenom reljefu, bujnoj šumskoj vegetaciji i specifičnoj klimi, čiji je razvoj uvjetovan upravo neposrednom blizinom mora.
Pokraj prirodnih vrijednosti, na Učki nalazimo bogatu i zanimljivu graditeljsku i kulturnu baštinu vezanu uz seoski način života, a gastronomski specijaliteti od pitomoga kestena, šparoge ili rakije od meda redovito oduševljavaju posjetitelje.
Područje Parka prirode Učka proteže se u dužini od dvadesetak kilometara od Plominskog zaljeva na jugu do jugoistočnog platoa gorske skupine Ćićarije, tako da je hrbat Učke omeđen Riječkim zaljevom s istočne strane te svojim zapadnim rubom dotiče zavale Boljunskog i Čepićkog polja te istarsko pobrđe.
Biljni svijet vršnog grebena Učke
Neke od biljaka na koje možete naići putem do vrha Učke jesu Žestika, Srčenjak, Okriljena šupaljka i Obični likovac. U šumama Učke živi veliki broj ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta kao npr. lovorasti likovac, pasji zub ili ljiljan zlatan. Sve tri navedene vrste su rijetke i ugrožene, ali još uvijek i česta meta izletnicima koji ih vole brati.
Kada je riječ o životinjama, svakako treba istaknuti jednu posebnost, a to je planinski dadževnjak, repati vodozemac s velikim i uočljivim parotidnim žlijezdama na glavi. Uglavnom su posve crni s vidljivo naboranim leđima pa se rijetko mogu zamijeniti s nekom drugom vrstom. Obojenje im može varirati od crnog do smeđeg. Ženke rađaju žive mlade kojima za razvoj nije potrebna voda. To se smatra prilagodbom na nešto suše visoke predjele na kojima ova vrsta živi. Hrani se puževima, kukcima i gujavicama.
Vojak – najviši vrh Poluotoka
Najposjećenija znamenitost ovog parka prirode je upravo Vojak. Uz malo truda i stajanja za uživanje u pogledu ili marendu, do vrha se može doći za nešto malo više od dva i pol sata.
Iako kažu da vas na vrhu planine uvijek čeka nagrada, slobodno se može reći da je nagrada i u samom usponu. Uz uživanje u zelenilu i mirisu šume, uživa se i u pogledu koji puca na more, info tablama koje donose zanimljivosti i činjenice o flori i fauni te itekako zasluženoj okrijepi. Putem ćete naići i na izvor svježe gorske vode te klupe i stolove za predah usred šume.
Vojak je ujedno i najviši vrh istarskog poluotoka. Panoramski pogled na sve strane svijeta koji se s Vojaka pruža na Riječki zaljev, Istru, sjevernojadranske otoke te Velebit, Gorski kotar i Alpe, čini ga jednim od najljepših vidika u Hrvatskoj.
Upravo zbog tog veličanstvenog pogleda na Vojaku je 1911. godine izgrađena kula-vidikovac, koja je danas najprepoznatljiviji simbol Parka Prirode Učka. Ondje se nalazi i suvenirnica gdje se osim suvenira za uspomenu, može kupiti i hladno piće za okrepu. Imajte na umu da hrane nema za kupiti stoga se opskrbite sendvičima jer valja misliti i na spuštanje nazad.
Iako se na vrh Vojak može i automobilom, nastojte si ne uskratiti uživanje u usponu jer taj mir za vrijeme šetnje je u današnjem modernom životu doista rijetkost za doživjeti. A i pogled s vrha, tada je slađi. Naime, iskusni planinari kažu „planine se ne osvajaju, one osvajaju vas“. Pri dolasku na vrh, i sami smo se u to uvjerili.
Ako vam pri povratku s vrha ostane snage i volje svakako obiđite Centar za posjetitelje Poklon o kojem smo više pisali OVDJE.
