Tako bijaše…
Badnjak se u Istri češće nazivao Vilija bojža, ili Bojža vilija. Toga dana se na ognjište unosio posebno pripremljeni cok, panj, badnjak. On će grijati i osvjetljavati mjesto gdje će se blagovati nemrsna hrana.
Gospodar kuće je na Labinštini na Viliju bojžu položio na stari crijep, kanalicu žeravicu od coka, koji se već za rana bio razgorio. Na tu žeravicu se stavljao tamjan ako ga je bilo, ako ne stavilo bi se grančicu od ulike, blagoslovne na Uličnicu, malo blagoslovne voštene svijeće, malo blagoslovljene soli i malo cvijeća, ko se blagoslivljalo na Tijelovo. To se na crijepu dimilo i s tim je gospodar obišao kuću, konobu, dvorište, štalu i kućni okoliš. Pri tom molitvicom je zazivao Božju pomoć da ne bude nesriće, da budu ljudi i blago zdravo i dobra litina. U to je vrijeme gospodarica pripravljala nemrsu hranu koju će u miru i ljubavi najradosnijeg dana u godini blagovati cijela obitelj.
Ujutro se prva ustala gospodarica na stol stavila hlib uglavnom trukinjevega kruha za odrasle muške rakiju, dica su popili cikoriju z mlikon u ko se namulilo malo starega kruha. Za Bojžu viliju kuhala se u rakljansken loncu ki ga je ima, maneštra od slanca. Glavno jelo bijaše bakalaj z posuticami. To su imali bogatiji, za većinu se pripremao „bakalaj iz vrtla“; broskva ili zelje kako se gdje zove. Pokle večera gospodari koji su imali pušku kroz okno bi hitili tri tire. Molitva, zahvala na svemu i put do župne crkve. Sutra je Božić.
